Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Ti si tip djevojke o kojem pjesnici pišu pjesme

"Dobro Niall gdje idemo?"-upitala sam ga već pomalo iznervirana od poduže šetnje.
"Rosario jel tebi ikad netko rekao da znaš biti dosadna?"-odgovori ravnodušno i ne pogledavši u mene.Samo je nastavio put.
"Skoro kao ti."-ubrzam korak i stanem ispred njega i izbeljim mu se.
"Daj se smiri i uđi u bus."-zvučao je pomalo ljut.Ne znam koji mu je vrag.

"Zašto si takav?Ako ti se neda sve ovo radit i ne moraš."-odgovorim ljutito i sjednem na slobodno mjesto pored prozora.

Niall sjedne do mene,ali ga potpuno ignoriram i usmjerim pogled na grad.

"Gle oprosti,samo se brinem hoće li ti se iznenađenja svidjeti.Nisam baš dobar u tome pa.."
"Hej što god da bude i kako god bude bolje je od onoga što sam ja isplanirala za danas."-bacim šalu koja ga uspije nasmijati.-"Sigurna sam da će biti fora,ne brini."
"Nadam se."-blago se osmijehne,ali s nekim grčem.Vidim da i dalje brine.To je ne znam nekako,divno.Odavno nitko nije brinuo zbog mene.
"Hoće,vidjeti ćeš."-potapšam ga po ramenu i blago se nasmiješim,a onda opet gledam kroz prozor.

Pokušavala sam dokučiti gdje idemo,ali nisam imala pojma.Jednostavno sam se odlučila prepustiti.

"Stigli smo."-šapne mi na uho i ustane sa sjedala.

Provukli smo se kroz gužvu i napokon smo izišli iz zagušljivog autobusa,ali me zapuše hladni vjetar i odmah povučem rukave preko prstiju.
Nisam ga ništa ispitivala samo sam ga pratila i nakon par minuta hoda smo se našli ispred zabavnog parka.

"I?"-pogleda u mene zabrinuto i prestrašeno.-"Znam da je možda djetinjasto i glupo za tvoj ukus,ali.."
"Ne super je."-prekinem ga i nasmiješim se.

Ima pravo,možda izgleda glupo da netko 18.-i rođendan slavi u zabavnom parku,ali uvijek sam bila više za to nego za kojekakve izlaske.

"Stvarno?"-primjetim olakšanje na njegovom licu.
"Aha,idemo."-gurnem ga malo i uputimo se na ulaz.

"Hoću ovo,hoću ovo."-uzviknem kao malo dijete upirući prstom u autiće.
"Što god dama želi."-kaže kroz smijeh i nakloni se.
"Goni panjino."-lupim ga u rame na što se on počeo pretvarati da ga boli,a prolaznici su gledali čudno u nas.

"Sad si gotov."-viknem i pritisnem gas i pokušam se zabiti u njegov autić,ali me vješto izbjegne.
"Nemaš ti pojma s kim se kačiš.Ja sam ti Hamilton i Schumacher u jednom."-odvrati uz grohotan smijeh.
"Da,da."-iskoristim trenutak nepažnje i uspijem se zabiti u njega.-"Hamilton i Schumacher,kažeš?"

"Što ćemo sada?"-upita me šetajući parkom.-"Što kažeš na ovo?"-uperi prstom u veliki vlak smrti.
"Može."-uzviknem veselo i potrčim do čovjeka koji radi na njemu.

Samouvjereno sam sjela na svoje mjesto,a Niall je sjeo odmah do mene.Počela sam se izrugivati kako ovo uopće nije strašno i da je pomalo smiješno,ali kad je vožnja krenula više i nisam bila tako mirna.

Vlak se uspeo do vrha,na kratko je stao,a onda je velikom brzinom krenuo nizbrdo na što sam počela vrištati.

"Jesi ok?"-vikne glasno da ga čujem jer je buka bila preglasna.Približio se i uzeo me čvrsto za ruku.-"Kad bude strašno stisni čvrsto moju ruku."

Nisam ništa rekla samo sam kimnula glavom.Svaki put kad bi bili na vrhu stisnula bi snažno njegovu ruku.

"Napokon."-ispustila sam uzdah olakšanja kada se vlak zaustavio.Još uvijek sam ga držala za ruku i kada sam to shvatila naglo sam izvukla svoju ruku iz njegove.

Počeo je puhati u ruku i vidjela sam crvene tragove na njegovom dlanu koji su od mojih noktiju koje sam očito zarila u njegov dlan od straha.

"Oprosti."
"Ma sve ok,ne brini.Malo leda i proći će."-nasmije se i nastavimo hodati po parku istražujući sve sadržaje.