Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Znaš li što je najgore od svega? To što mi još znači

"Evo ga, sve je spremno." - rekla sam uzdihano brišući znoj s čela. Tayloru i meni je trebalo par sati da sve preuredimo i da on rasporedi svoje stvari po sobi. - "Izgleda dobro, zar ne?"
"Da, super je. Hvala ti cimke." - nasmije se i povuče me u zagrljaj.
"Nema na čemu. Idem sad. Odmori se.
" - krenem van, ali se on nasloni na vrata i ne dopusti mi da iziđem. - "Pustio sam te da se ispušeš, a sad ćemo razgovarati."
"O čemu?" - pravila sam se glupava iako sam dobro znala na što misli.
"Rose, ne glupiraj se." - opomene me i povuče me prema krevetu. - "Sjesti ćemo tu i popričati o svemu.
" No dobro dosado." - nervozno otpuhnem i sjednem na rub kreveta.

"Slušam. Tko je onaj lik? Jel' to onaj o kojem si mi pričala danas?"
"Da, on je." - kratko odgovorim nervozno prevrćući ukrasni jastuk.
"Što ti je učinio?" - upitao je nježno. Znam da pazi da me ne povrijedi, ali nije ni svjestan koliko mi je teško pričati o Niallu.
"Iznevjerio me. Prevario."
"A da malo to bolje pojasniš ne bi škodilo." - kaže pomalo sarkastično.
"Kvragu Taylor." - izderem se na njega i ustanem s kreveta. - "Prevario me kao i svi. Glumio je da me voli. Bili smo par i s njim sam bila sretna kao nikada u životu, a onda su sve laži isplivale na vidjelo. Poslužila sam mu samo kao pokusni kunić. Trebao je napisati rad o meni i time upasti na fakultet." - izgovarala sam s dozom bjesa i tuge. - "Ali zbog jedne stvari mu nikada neću moći dovoljno zahvaliti." - zastanem i pogledam u Taylora koji me zbunjeno gledao i čekao da nastavim. - "Kada je baka umrla Matt je upao u kuću i opet me pokušao.." - zastanem jer nemam snage ni izgovoriti to. - "Ali on me spasio u zadnji čas. Spasio me od tog gada koji me opet htio uništiti. I na tome ću mu uvijek biti zahvalna." - pobrišem suze, a Taylor ustane i snažno me zagrli.
"Mila moja, tako mi je žao zbog svega što si prošla." - nježno me gladio po kosi i čvrsto me držao u zagrljaju. - "I što je kasnije bilo s tim Niallom?"
"Ništa, Taylor. Što bi bilo?"
"Pa gle, koliko shvaćam on taj rad nije napisao, a nije ni na psihologiji nego je tu. Govori li ti to išta?"
"A što to?" - upitam ljutito naslanjajući ruke na bokove.
"Pa možda se kaje zbog svega i možda te zaista voli."
"Da, zato se i žvalio s Ellie samo dva dana nakon svađe." - izderem se bjesno i opet se sjetim njih dvoje. Taylor nakon toga nije ništa rekao samo me opet zagrlio. - "Ali znaš li što je najgore? Najgore je to što kada sam ga danas vidjela, opet sam osjetila nešto. Iako to sebi ne želim priznati i dalje ga..." - zastanem kako bi se smirila i uhvatila zraka. - "I dalje mi znači. Znam da ne bi trebalo biti tako, ali je."
"A da mu daš još jednu šansu?"
"Ne, Taylor. Umorna sam od toga. Umorna sam od pružanja šansi osobama koje ih ne zaslužuju. Jednostavno ga moram zaboraviti."

"Gle, ostaviti ću te samu, a ti razmisli. Samo nemoj plakati, jer nitko ne zaslužuje tvoje suze." - nježno obriše suze s mog lica, poljubi me u obraz i iziđe iz sobe.

Legnem na krevet i počnem razmišljati o onome što je Tay rekao. Možda mu je zaista stalo. Možda se zaista kaje. Danas je djelovao iskreno. Ma kvragu, opet to radim. Opet sam naivna i glupa. Opet padam na te glupe fore. Što i da je iskren? To ne mjenja činjenicu da me povrijedio, da me mjesecima gledao u lice i lagao, radio je budalu od mene.
Koliko sam puta plakala zbog njega čak i onda kada sam sama sebi obećala da neću.

Upalim radio kako bi barem malo manje razmišljala o njemu.

NIALL P.O.V.

Pitao sam se gdje je, mjesecima sam čekao ovaj dan kada ću je sresti i kada se napokon to dogodi vidim da je krenula dalje bez mene. Krenula je dalje s onim, ne znam ni kako da ga nazovem. Povrijedilo me to, zabolilo. Istina, zaslužio sam, ali svejedno je grozno.

Boli me kako me gleda kao običnog stranca i grešku u svom životu. Očito sam samo to i bio, obična greška.
Začujem kucanje na vratima i pomislim da je majka, ali kada se otvore vrata ugledam Christy.