Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Jedna laž je uništila sve

NIALL P.O.V.

Gledao sam se u ogledalo. Kada sam postao takav? Kada sam postao lažljivac? Težio sam i trudio se da uvijek budem iskren prema svima, a lagao sam jedinoj osobi do koje mi je toliko stalo. Osobi koja mi je toliko značila. Osobi koja mi i dalje znači. Toliko sam forsirao sve to, svoj cilj da sam čak gazio preko leševa. Iskoristio sam njenu bol i patnju za ostvarivanje svojih ciljeva. Da, kajem se. Žao mi je, ali to ne mjenja činjenicu da sam od početka znao da bi mogao uništiti tu osobu. I to sam napravio. Uništio sam je. I više nego je bila uništena.

Ne želi me vidjeti. A što si drugo i mislio, budalo? Mislio si da će ti oprostiti i potrčati u zagrljaj. Nakon svega ništa drugo nisam ni zaslužio. Zaslužio sam i puno gore od ovoga. Taylor mi je rekao da me vidjela s Ellie i da je zbog toga i otišla. Koji sam ja kreten, budala. Govorio sam joj da je volim, a onda sam se skompao s Ellie. Samo sam joj uništio život. Uništio sam je više nego je i bila.

Prisjećao sam se one djevojke koju sam upoznao. One uplašene i izvana bahate Rosario. Prisjećao sam se svih naših susreta, svih naših uspomena koje su bile građene na mojoj laži. I ta laž je srušila veliku piramidu svih lijepih trenutaka. Samo jedna laž je bila dovoljna da obori sve ono iskreno i lijepo među nama. Bila je dovoljna da ubije sve njene osjećaje prema meni. Jedna laž je uništila sve.

"Nikada nisam nikome pustila da mi bude toliko blizu. Posebno nakon Matta. Prije nisam dopuštala ni da me zagrle, a kamoli da leže pored mene. Ali tebi kao da mogu vjerovati. Hvala ti, Niall. Za sve. Hvala ti jer se zbog tebe opet osijećam živo i vrijedno." - bila je to još jedna zahvala u nizu. Stalno mi je zahvaljivala. - "Volim te, Niall."

Fale mi te dvije riječi koje prijeđu preko njenih usana. Usne. Njene usne mi fale. Njene usne na mojima. Fali mi ona. Ona i sve što smo imali.

Shvatio sam da je Taylor voli i da mu vjeruje. Za razliku od mene, on je nije lagao. Poželio sam im sreću i odlučio sam je pustiti na miru. Zaslužuje mir i to je najmanje što mogu učiniti, ali ne, neću se predati. Truditi ću se da joj pokažem da mi je žao i da se kajem zbog svega. Neću odustati od nje, od nas. Ovaj put ne.

"Boriti ću se Rosario. Boriti ću se da ti dokažem da mi značiš."

ROSARIO P.O.V.

Od onog dana otkako se sve dogodilo, Niall je popustio. Više mi se ne obraća iako sam par puta primjetila da me gleda. Ne znam kako, ali osjetim njegov pogled na sebi i kad ga pogledam on spusti glavu i nastavi šarati po bilježnici. Ja još uvijek nemam snage pogledati ga i obratiti mu se. Bojim se. Bojim se da će me samo jedna njegova riječ, samo jedno njegovo hej slomiti do kraja. Ne mogu mu oprostiti, ne još. Ne mogu. Nisam spremna na to. Možda mu i je žao, možda se i kaje, ali nakon svih izdaja i sve patnje koja je svakodnevna u mom životu nemam snage za nove poraze.

Tiho sam silazila niz stepenice i vidjela sam Taya koji je gledao neku glazbenu emisiju i lagano pjevušio. On je vjerovatno jedna od rijetkih osoba koja me nikada nije povrijedila. Uz baku sigurno jedina osoba. Ali ja sam ta koja je njega povrijedila. Ostavila sam ga bez riječi. Nisam mu se skoro dvije godine javljala. Znam da me razumije sada kada zna cijelu istinu, ali to ne mjenja činjenicu da sam se ponijela bezobrazno.
Sjela sam pored njega i snažno sam ga zagrlila.

"Hej."
"Hej. Otkud ovo?" - upita zbunjeno dok ga i dalje grlim.
"Eto, došlo mi." - odvratim uz smijeh. - "Želim ti se još jednom ispričati jer nisam bila dobra prijateljica."
"Rose, šta kenjaš ti?"
"Ne kenjam nego kažem kako je. Oprosti jer sam te izbjegavala."
"Rose, pusti to. Morala si tako." - nježno je pobrisao suze s mog lica i zagrlio me.
"Falio si mi i dala bi sve na svijetu da si mogao biti uz mene tada. Bilo bi lakše."
"Sad sam tu." - tiho je šapnuo i još jače me zagrlio.

Tay i ja se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo, kao da nisam saznala da je zaljubljen u mene. Tay je divan i upravo to je jedna od vrlina zbog kojih sam ga uvijek posebno voljela. Uvijek smo mogli jedno drugom sve reći bez straha da će to promijeniti nešto među nama.

"Dosta je suza." - opet mi je pobrisao suze s lica i nasmijao se. "Hajde, ručak je na stolu." - ugasi televiziju i ode u kuhinju.
"Hrana." - veselo uskliknem kao kakvo dijete. Navalim na hranu kao da nikada ništa nisam jela. - "Znaš kad ovako dobro kuhaš nije mi žao što sam te primila."
"Samo zbog toga?" - upita cinično i nasmije se.
"Uglavnom." - izbeljim se i oboje se počnemo smijati kao budale.
"Rose, trebam te nešto pitati."
"Reci."
"Sjećaš se onog mojeg rođaka Chrisa?"
"Da. Zašto?"
"Pa, ne znam kako da kažem." - Taylor počne zamuckivati i postane totalno zbunjen zbog čega je bio tako sladak. - "Pitao me može li doći na par dana tu?"
"I zbog toga si se toliko zbunio?" - kažem kroz smijeh. - "Naravno da može."
"Znaš da je on malo čudan."
"Chris je legenda i ne vidim zašto se toliko brineš oko toga."
"Znači mogu mu reći da dođe?"
"Jesi gluh ili što?" - kažem uz smijeh. - "Naravno. Jedva čekam da dođe."

Chris je Taylorov rođak iz Engleske. Svako ljeto je dolazio u Mullingar i tako sam ga upoznala i povezala se s njim. Oduvijek je bio luckast i vrckav i zbog toga mi je bio legenda, a posebno mi je bio drag jer je bio prava kučka, kako bi on sam znao govoriti, kad nekoga nije volio.
Jedva čekam da ga opet vidim. Uz njega i njegov humor će mi sigurno biti bolje.

(a/n) Ekipica moja napokon je nastavak tu. Jako sam se mučila s njim zbog manjka inspiracije i ideja i čak sam pomišljala da priču stavim na pauzu, ali eto hvala Bogu to se nije dogodilo. Obećala sam prvenstveno sebi, a i vama da ću ovu priču dovesti do kraja i tako će i biti.

E sad, imamo još jednog novog lika u priči, a to je Chris :) Mislim da će vam se sviđati, a možda se i varam xD On će biti tu kratko, ali će imati jednu bitnu ulogu :)

I za kraj vam se želim zahvaliti svima što ste tu uz mene i priču ❤ Hvala vam svima od srca ❤ Volim vas :-*