Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Za tebe bi učinio puno više

Otvorila sam oči koje su bile potpuno otečene od plakanja.Podignula sam se i naslonila na uzglavlje.Niall je ukočeno spavao na fotelji.Bilo mi je žao što se tako muči,ali opet i divno jer brine za mene.Nije me htio ostaviti samu.

Ustala sam tiho iz kreveta da ga ne probudim,uzela sam odjeću i krenula sam u kupaonicu kako bi se presvukla.Zaključala sam vrata i na brzinu sam se otuširala i obukla.Kada sam se vratila u sobu Niall je bio budan.

"Dobro jutro."-rekao je zijevajući i trljajući oči.-"Ideš negdje?"
"Juto.Da,idem na groblje."
"Idem s tobom,ali najprije ćemo nešto pojesti."
"Ti slobodno pojedi nešto,ja nisam gladna."
"Ne zanima me.Pojesti ćeš nešto i onda ćemo ići."-rekao je zapovjednim tonom naslanjajući se na vrata.
"Dobro." -otpuhnula sam i krenula s njim u kuhinju.

Sjela sam za stol,a Niall je pripremio doručak.Meni nije dopuštao da išta pomognem.Servirao mi je tost,marmeladu i bijelu kavu,a on se otišao umiti.Gledala sam kuću koja je bila tako prazna i tiha bez nje i njenog osmijeha.Njena stolica je bila slobodna,na stoliću nisu bile njene naočale i novine.Televizija koji je uvijek ujutro gledala je bila ugašena.Sve je bilo drugačije i tužnije.Začula sam škripanje stepenica pa sam brzo rukavom pobrisala suze s lica.

"Jesi pojela sve?"
"Jesam koliko sam mogla."

Niall je pogledao u ostatke i napravio je neku ljutitu facu,ali je odustao od rasprave.Uzeo je jaknu i pružio mi je kaput,a onda smo krenuli na groblje.Putem sam kupila lampion.Cijelo vrijeme smo išli u tišini,nismo ništa pričali,ni riječi.

Prekrstili smo se pred crkvom i došli smo do bakina groba.Upalila sam svijeću i položila je na zemlju.Niall je se pomolio,a onda me ostavio samu.

"Bako,nedostaješ mi.Teško je bez tebe,ali znam da ne želiš da se predam i da patim.Borim se,zbog tebe,a i zbog sebe.Moram biti jaka,kao ti.Uvijek si mi bila uzor,bila si tako snažna i nasmijana usprkos svim nedaćama i problemima.U svemu si pronalazila nešto lijepo dok ja sve gledam crno,ali ti si mi uvijek pokazivala da život može biti lijep kada imaš divne ljude pored sebe,a ja sam imala tebe,najbolju baku na svijetu.Volim te i nikada te neću zaboraviti."-za razliku od jučer riječi su izlazile iz mojih usta.
Znam da baka želi da budem snažna i to pokušavam,zbog nje.Znam da će biti teško,preteško bez nje,ali dok god je u mom srcu i mislima uz mene je.
Prekrstila sam se,a onda je Niall opet došao do mene.

"Jesu tu i tvoji roditelji?"
"Ne,oni su pokopani u mom rodnom gradu.Nakon sprovoda više nikada nisam otišla na njihov grob."-pogledala sam u Nialla i očekivala sam da će pitati razlog,ali nije.Ne znam zašto, ali osjetila sam potrebu da nastavim.-" Jednostavno se bojim toga.Nikada to baki nisam spominjala jer sam znala da bi se obje slomile od bola.Znaš oduvijek sam se nadala da je to san i da su oni otišli na dugo putovanje i da će se vratiti,a kada bi otišla tamo znala bi da je to nemoguće.Ali mislim da je vrijeme da sada odem.Da,otići ću."-vodila sam raspravu sama sa sobom.
"Želiš da idem s tobom?"
"Zaista bi to učinio za mene?"-upitala sam gledajući ga u oči.
" Da.Za tebe bi učinio i puno više od toga."
"Hvala ti.Za sve."-zagrlila sam ga.Zanemarila sam sav svoj strah i prezir zagrljaja.U njegovom zagrljaju sam se osijećala mirno i sigurno.

Dogovorili smo se da ćemo za vikend otići u moj rodni grad,na grob mojih roditelja.Niall me otpratio do kuće, a onda se otišao pripremiti za nastavu.I ja sam odlučila ići jer znam da ću tako manje misliti na sve.Dobro će mi doći obaveze.
Obukla sam se i pripremila knjige,a onda sam ispred kuće sačekala Nialla jer je rekao da će doći po mene.

"Hej ljepotice.Vidim dugo si žalila za bakom.Ne bi me čudilo da imaš neke veze s njnom smrću. "-Matt je sjedio sa svojom ekipom koja se smijala na njegove provokacije.
" Gade prokleti!"-bijesno sam krenula prema njemu,ali Niall me uhvatio za zapešće i zaustavio me.
"Pusti ga.Nije gad vrijedan toga."