Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Taylor

"Rosario? Rosario jesi to ti?"

"Taylor?" - upitam skeptično gledajući u lika ispred sebe. Imao je tamnosmeđu kosu, smeđe oči i velike, lijepo oblikovane usne, a na sebi je nosio kariranu košulju i izlizane traperice.

"To si stvarno ti." - nasmije se i nastavi me i dalje zbunjeno gledati.

"Tay." - ustanem se i snažno ga zagrlim. - "Moj Kukuruz. Ne mogu vjerovati."

"Šššš." - stavi mi prst na usta da me ušutka. - "Ne moraju i ovdje znati taj nadimak. Dosta je što me svi u Mullingaru tako zovu." - odvrati uz smijeh.

"Ok, šutim." - nasmijem se zajedno s njim. - "Pa otkud ti tu? Zar nisi preselio u Englesku?"

"Duga je to priča, ali ako prihvatiš poziv na kavu sve ću ti ispričati." - pogledam na sat i vidim da imamo dovoljno vremena do početka tako da prihvatim taj poziv.

Odlučili smo se za coffee to go i park tako da u miru možemo razgovarati. I dalje mi je bilo nevjerojatno da je Taylor tu zbog čega sam ga stalno gledala u nevjerici. Uzeli smo kavu i sjeli smo na travu u parku nedaleko od fakulteta.

"Pričaj." - kratko kažem i otpijem gutljaj kave.

"Istina je da su se moji preselili u Englesku i da sam i ja bio otišao s njima. Tamo smo gledali razne fakultete i čak sam bio upisao Književnost na jednom od najboljih fakulteta, ali nekako mi je falio moj Mullingar i Irska. Mislim, London je predivan grad, daleko od toga, ali svi ti novi ljudi, drugačiji naglasak, stil života, to mi nekako nije odgovaralo. I nakon podužeg razmišljanja sam donio odluku da se želim vratiti tu i to sam rekao svojima. Naravno da im nije bilo svejedno, ali uspio sam ih uvjeriti da već imam dovoljno godina i da ću biti dobro. I eto, sad sam tu." - raširi ruke i nasmije se. - "A ti? Što je s tobom? I zašto si me ignorirala više od godinu dana?" - na zadnje pitanje mu osmijeh nestane s lica i postane ljut. Znam da nije bilo u redu od mene što sam se najednom prestala javljati, ali nakon svega što mi je Matt napravio nisam imala snage za ništa, a i izgubila sam povjerenje u sve ljude.

"Puno toga se dogodilo i nisam mogla drugačije."

"A što se to dogodilo?" - Taylor je uvijek bio uporan i nije odustajao. To je jedan od razloga zbog kojih sam prekinula kontakt s njim. - "Poslao sam ti stotine poruka, brinuo sam se da ti se nešto dogodilo, a onda sam nazvao Ellie i rekla mi je da ste se posvađale i da si se ti potpuno promijenila."

"Dogodio se Matt." - kratko odgovorim pognute glave.

"Što s njim? Ellie mi je rekla da ste prekinuli, ali mi nije rekla razlog. Prevario te?"

"Eh, da je bar to." - odgovorim uz tužan smijeh. - "Puno je gore Tay."

"Kako gore? Ne razumijem?" - par trenutaka je zbunjeno razmišljao, a onda je shvatio o čemu pričam. - "Čekaj, pa nije valjda?"

"Je." - odgovorim i onda zaplačem. - "Zato sam se prestala javljati jer nisam imala snage. Oprosti Tay, ali to  je bio jedini način."

"Gad prokleti." - Tay se izdere čime pridobije zbunjene poglede ostalih ljudi u parku.

"Ne brini, plaća za sve."

"Jao, draga moja." - povuče me u zagrljaj i nježno me gladi po kosi. - "Ne mogu ni zamisliti koliko ti je teško bilo. Sama si prolazila kroz sve to."

"Nisam bila sama. Baka je bila uz mene, a i još jedna osoba."

"Tko još?"

"Nebitno je, sad je nebitno jer je i on pokazao svoje pravo lice."