Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Tako se slatko smiješ.Šteta što to rijetko činiš

"Samo budi tiho jer mi baka spava."

Ušao je lagano da je ne bi probudio.Sjeli smo za stol i Niall je iz torbe izvadio barem deset knjiga iz psihologije.

"Što će ti sve ovo?"-upitala sam listajući jednu od knjiga.
"Treba se dobro pripremiti."-odgovorio je uz smijeh,a onda je napravio neku preludu facu jer se sjetio da mora biti tiši zbog bake.Mene je ta faca natjerala na smijeh.
"Koji si ti štreber."-rekla sam sjedajući do njega.-"Ok,od kud da počnemo?
"Od početka na primjer."-ovaj put je on bio sarkastičan.Sviđa mi se to.To znači da mu vjerovatno idem na živce,a to mi savršeno odgovara.
"Ha-ha."

Listali smo knjige i pocrtavali sadržaj koji bi nam mogao odgovarati.

"Hej djeco."-baka se pojavila na vratima i začuđeno je gledala u Nialla.
"Dobar dan gospođo McBeth."-pozdravio ju je s osmijehom.-"Dajte da vam pomognem."-potrčao je do nje prije mene i pomogao joj je da sjedne za stol.
"Hvala ti sinko."-sjela je za stol i gledala je na sve te knjige ispred nas.-"Mila pa nisi Nialla ničim ponudila.Daj mu neki sok,kavu."
"Može samo sok."-rekao je uz smiješak.

Prevrnula sam očima i otišla sam u kuhinju po sok.

"A što vi to radite?"
"Pripremamo rad za Psihologiju,na temu Bipolarni poremećaj."
"Lijepo.A odakle si ti,Niall?"-iz kuhinje sam čula njihov razgovor.
"Iz ovog grada,samo sam se nedavno preselio u ovaj kvart.Mama je tu dobila posao pa smo se preselili.A vi ste isto odavde?"
"Ja da,ali Rosario ne.Preselila se tu nakon.."
"Znam."-odgovorio je tužnim glasom.Kako zna?Pa da,Ellie.
"Izvoli."-rekla sam spuštajući čašu soka na stol.
"Hvala ti.Hoćemo nastaviti?"
"Da."
"Djeco,ostaviti ću vas ja same da radite u miru."
"Dopustite mi da vam pomognem."-Niall se skočio i pomogao joj je da dođe do dnevnog boravka.Bio je tako pažljiv prema njoj.Ja sam je uzela za drugu ruku i zajedno smo joj pomogli da sjedne.
"Hvala ti."-rekla sam zatvarajući drvena vrata od dnevne sobe.
"Nema na čemu.Baka ti je zakon."
"Da,najbolja je."
"Divno brineš o njoj."
"Ne koliko ona o meni.Nikada joj neću moći dovoljno zahvaliti za sve što je učinila za mene."
"Voliš je i to joj je najveća zahvala."-stavio je ruku na moje rame,ali sam se automatski odmaknula od njega.
"Ne volim dodire.Bolje da se mi vratimo psihologiji."
"Ok.Oprosti."

Sjeli smo ponovno za stol i svu pažnju smo usmjerili na pripremu prezentacije.Nismo uopće komunicirali.Niall se potpuno uživio u rad.Promatrala sam kako nervozno gricka olovku čitajući tekst iz jedne od knjiga.To mi je bilo tako slatko i simpatično.Mislim da je primjetio da sam se zagledala jer je pogledao u mene i nasmiješio se.

"Uf,već je toliko sati."-uzviknuo je gledajući na sat na zidu.-"Moram ići.Nastaviti ćemo sutra."-brbljao je spremajući knjige u torbu.
"Ok."-odgovorila sam sklanjajući čašu sa stola.
"Vidimo se sutra."-poljubio me u obraz i otišao prije no što sam uspjela reći kako to mrzim.

Zanemarila sam to i nastavila sam sa pospremanjem.

NIALL P.O.V.

Probudio sam se oko 12 sati,na brzinu sam se otuširao i sišao u kuhinju.Tata je bio na poslu,a mama se svaki čas trebala vratiti.

"Jutro sister."
"Jutro."-nezainteresirano je rekla ne skidajući pogled s crtića.
"Jesi gladna?"
"Da."-sad je već dobro čula.Kad je hrana u pitanju sve drugo postaje manje bitno.Moja mala kopija.

Otvorio sam hladnjak i u zdjeli sam ugledao jelo koje nam je mama ostavila.Podgrijao sam ga i zajedno smo sjeli za stol i ručali.

"Hej dušice moje."-mama nas je pozdravila i poljubila u obraz.Seka je odmah rukavom pobrisala obraz na što smo se i mama i ja nasmijali.