Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Chris i golupčići

"Hej rođače." - smeđokosi mladić odmah uzvikne s vrata i čvrsto zagrli Taylora. Moram priznati da se Chris fizički dosta promijenio. Više nije onaj mršavi klinac već odrasli mladić, ali onaj osmijeh kojeg pamtim je još uvijek tu. -"Rose, draga." - zaletio se prema meni, podigao me u zrak i zavrtio.
"Hej Chris." - izgovorim čim mi noge dotaknu tlo.
"Lijepa kao uvijek." - nasmiješi se i opet me zagrli. - "Mada bi se moglo poraditi na stilu, ali dobro." - promatrao je stare izderane traperice i široku majicu koju sam imala na sebi. Više nema onih skupih, šarenih krpica u kojima me prije viđao.

"I ekipica, kako ste mi?" - veselo je upitao sjedajući na kauč. Odmah je uzeo upravljač i upalio je glazbu. Oduvijek je bio slobodan i svugdje se ponašao kao kod kuće. To se, vidim, nije promijenilo.
"Poprilično dobro." - Taylor odgovori na što Chris pogleda u mene čekajući moj odgovor.
"Dobro." - brzinski odvratim. Nije baš dobro, ali ok. - "A što tebe dovodi tu?"
"Avantura Rosarita." - odgovori u svom stilu uz dobro poznati nadimak. Oduvijek me zvao Rosarita i to me nerviralo, a sada mi je simpatično, vjerovatno jer to odavno nisam čula. - "Čuo sam da su tu dobri provodi." - namigne i nasmije se.
"I koliko ostaješ?"
"Rođače tek sam došao, a već me tjeraš." - odvrati mrgudno, a onda se počne smijati. Taj lik se većinom samo smije. - "Par dana, ne znam. Dok mi ne dosadi. Nego ekipa mogli bi večeras u neki izlazak."
"Ja ne hvala." - odmah odbijem prijedlog.
"Rosarita, što se tebi dogodilo?" - pogleda me razočarano. Previše toga Chris. Previše toga.
"Ništa, samo nemam volje za to."
"No dobro, ima još do toga. Nego ekipica mogli bi se nekako zabaviti." - počeše se po glavi, zamisli se, a onda kad se dosjetio je pljesnuo rukama. - "Znam. Igrajmo bocu istine." - nismo uspjeli ni odgovoriti, a Chris je već odjurio u kuhinju po bocu. - "Ok ja prvi." - veselo je započeo igru. Mislim da je on jedini euforičan oko nje jer ni Taylor mi ne izgleda pretjerano oduševljeno. Zavrtio je bocu i ona se zaustavila na Tayloru. - "Rođo istina ili izazov?"
"Izazov."
"Ok. Ovako nazvati ćeš ovog jednog mog prijatelja i reći ćeš mu da ti se već dugo sviđa, ali da si se to bojao priznati." - ok ova ideja je preluda. Sviđa mi se.
"Nema šanse." - Tay se odmah usprotivio, ali sigurna sam da se neće izvući iz ovoga.
"A ne, ne. Nećeš se izvući. Izabrao si izazov i moraš ga izvršiti. Jel tako Rosita?"
"Tako je Chris." - složim se s njim, a Taylor me mrko pogleda zbog čega se zasmijem.
"No dobro." - ljutito uzme mobitel i nazove tog lika. - "Hej medeni. Znaš odavno mi se već sviđaš, ali prije sam se bojao to priznati." - lik je počeo nešto psovati na što smo se svi troje počeli smijati kao budale.

Idući je vrtio Taylor i boca se zaustavila na meni.

"Istina ili izazov?"
"Istina." - odvratim nesigurno. Bojim se i jednog i drugog.
"Kada si shvatila da je književnost tvoj izbor?" - Taylor je izmislio to pitanje jer i sam zna koliko izbjegavam škakljive teme.
"Pa ne znam. Možda s nekih 7 godina."
"Ajme kako zanimljivo." - Chris dobaci sarkastično i počne zijevati. - "Nemate pojma o zabavi." - uzme bocu i opet je on zavrti i naravno boca se zaustavi na meni. - "Aha Rosarita. Istina ili izazov?"" - počne trljati rukama. Kvragu.Opet izaberem istinu. Nadam se da neće biti ništa strašno. - "Ok, reci nam neku svoju prljavu tajnu." - Kvragu, prerano sam se ponadala.
"Hmmm, a znam. Prije sam bila zaljubljena u tebe."

Chris se počne smijati u čemu mu se i Tay i ja pridružimo.

"Žao mi je honey, ali nisi moj tip.Mislim ti si lijepa i sve to stoji, ali fali ti nešto među nogama da bi mi se svidjela." - nakon te izjave smo se još više smijali i uskoro je igra postala jako zanimljiva.