Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Sve je ovo bila laž?

"I Horan jesi dovršio ono?"
"Koje?" - pravio sam se da nema pojma o čemu priča, ali znao sam jako dobro.
"Pa prijemni rad."
"A to, nisam još." - odgovorim ravnodušno i krenem vani, ali me on zaustavi.
"Nemoj to propustiti Horan. To ti je odlična prilika."
"Ne želim to raditi jer je volim."
"Voliš?!" - ponovi sarkastično. - "Premlad si ti da znaš što znači voljeti. Pusti to i pobrini se za svoj život. Napiši taj rad kad već imaš toliko materijala. Povučenost, gubitak roditelja, agresija, gubitak bake, silovanje. Sve ti je servirano." - pričao je sve to s tolikim oduševljenjem dok se meni opet vraćao onaj osjećaj boli i gorčine jer sam to napravio. - "Ako napišeš taj rad imaš siguran upad na fakultet. Razmisli o tome Horan."
"Ok." - odgovorim hladno i krenem vani, a onda ju ugledam na vratima. - "Rosario, koliko dugo si tu?" - upitam drhtavim glasom.
"Dovoljno dugo da čujem sve." - kaže hladno i razočarano. Dođe ispred mene dok se ja osjećam tako jadno, kao najveći gad na svijetu. - "Znači sve je ovo bila laž? Sve one divne riječi? Svi poljupci?" - i dalje je potpuno mirna, ali vidim bol u njenim očima.
"Ne Rosario. Nije tako." - kažem tiho i pokušam je zagrliti, ali me snažno odgurne od sebe.
"Ne diraj me." - izdere se na mene. - "Znači sve si to učinio da upišeš faks. Ja sam ti bila pokusni kunić, pacijent? Misliš da sam luda, zar ne?" - pokušam odgovoriti, ali mi ne dopusti. - "Hoćeš još materijala, ha?" - izdere se i potrči prema stolu profesora Hemsona. - "E pa evo ti ga." - opet povikne i poruši sve papire sa stola. Profesor je samo zbunjeno gledao u nju. - "Šta gledaš ti majmune? Uživaš u ovome, zar ne?" - ovaj put se izdere na njega i baci mu neke papire u facu. Pogleda još jednom u mene pogledom punim prezira, a onda otrči iz učionice.
"Vidiš da je luda." - profesor Hemson kaže uz smijeh popravljajući odijelo.
"Koji ste vi bezosjećajni gad." - izderem se na njega i potrčim za Rosario.

Škola je već bila potpuno prazna tako da sam je lako vidio kako utrčava u ženski wc. - "Rosario stani." - povičem trčeći za njom. Pokuša zatvoriti vrata, ali stignem na vrijeme i uđem unutra zajedno s njom. - "Rosario molim te dopusti mi da ti objasnim."
"Nemaš mi što objašnjavati. Sve mi je jasno."
"Rosario oprosti. Znaš da te volim." - kažem očajno.
"Voliš?" - ponovi sarkastično i nasmije se.
"Da volim te." - ponovim i snažno je prislonim uz zid i poljubim.
"Pusti me." - izdere se i gurne me nakon par trenutaka i onda vidim suze u njenim očima, a tijelo joj se počne tresti. - "Isti si kao i on. Nasilnik. Gadiš mi se. Mrzim te." - izgovori u suzama dok joj je glas pucao zbog boli. Istrči iz wc-a, a ja ostanem stajati na istom mjestu šokiran zbog svega što se dogodilo.

ROSARIO P.O.V.

Sve se činilo kao san. Napokon sam bila sretna i potpuno mirna. Osjećala sam se kao najsretnija osoba na svijetu, a onda sam upoznala njegovo pravo lice. Sve je bila laž. Lagao me. Od njega sam tražila samo jedno, molila sam ga da me nikada ne izda, a on je učinio baš to. Cijelo vrijeme me lagao.

Ispala sam potpuna luđakinja, a to i jesam. Luđakinja i naivna glupača. Otrčala sam u wc suzdržavajući suze, a onda je on učinio nešto još gore. Gurnuo me snažno i na silu poljubio. Odmah sam se sjetila Matta koji je to isto radio i opet se pojavio onaj prokleti strah.

"Isti si kao i on. Nasilnik. Gadiš mi se. Mrzim te." - izderala sam se i istrčala vani.
"Hej Rose,pa gdje ste do sada?" - Ellie dođe do mene i tek onda vidi suze u mojim očima. -"Rose, jesi dobro? Što je bilo? Gdje je Niall?"
"Pusti me." - odgurnem je od sebe i odem.

Trčala sam najbrže što sam mogla zanemarujući ogromnu bol u prsima. Ta bol je ništa naspram boli koju osjećam radi njega. Utrčala sam u kuću i odmah sam zaključala vrata. Otišla sam u sobu, bacila se na krevet i plakala. Plakala sam zbog njega. Na ormariću je stajao album koji mi je poklonio. Naravno, da samu sebe još više mučim uzela sam album i gledala sam naše slike. Sve uspomene su bile tu, sve njegove riječi, bolje rečeno laži.

"Zašto si dobar prema meni? Nisam to zaslužila."
"Zaslužila si puno više. Znam da si divna i draga iako glumiš da si zla kuja. Ali ja znam da si draga djevojka i želio bi da budemo prijatelji, ako mi pružiš šansu."

Ti si tip djevojke o kojem pjesnici pišu pjesme.
Sretan rođendan Rosie.
Niall (Panj)

"Otišla je Niall. Ona je bila moja jedina obitelj i izgubila sam je. Sada sam potpuno sama."
"Hej,nisi sama. Imaš mene. Ja sam tu."

"Sve je u redu. Sad sam ja tu. Kunem ti se da ti se više nikada neće približiti."

"Čuvaj se,molim te. Ne želim i tebe izgubiti."
"Mene nećeš nikada izgubiti, ne brini."

"Niall, hoćeš li ostati tu večeras?"
"Naravno da hoću, ludice. Neću te ostaviti samu, ne brini."
"Hvala ti za sve."
"Daj prestani zahvaljivati. Znaš koliko mi je stalo do tebe."

"Kunem ti se da ću se svim silama truditi da tvoje lice svaki dan bude ukrašeno tim prekrasnim osmijehom i da će jedine suze biti suze radosnice."

"Hvala ti za ovo. Predivno je. Osjećam se nekako posebno, poput princeze."
"Ja i želim da se tako osjećaš, poput princeze. Želim da budeš moja princeza."

"Želim ti reći da.. Volim te Rosario."

"Što ako me zaboraviš? Ako upoznaš neku drugu tamo u Dublinu?"
"Ludice moja. Takve kao ti se ne zaboravljaju i sigurno ću upoznati nove ljude među kojima će biti i cura, ali ne trebaš brinuti jer nijedna nije ti. Nijedna nije moja princeza."

Sve je to bila laž. Kako sam bila naivna. Zbog njega sam opet počela vjerovati ljudima, mislila sam da postoje iskreni ljudi, a on je najveći izdajnik. Cijelo ovo vrijeme me gledao u oči lagao mi je. Kao u inat sve slike, sve uspomene, sve pjesme su se vrtile u glavi. Opet sam pogledala album na koji sam napisala Anđeo moga pakla. Anđeosko lice, anđeoske riječi, a duboko se ispod toga krije izdaja. Bijesno sam zgrabila album i pokidala sam ga u sto komada. Sve slike su postale obična hrpa smeća. Ustala sam iz kreveta i došla sam do zida na kojem je bio ispisan onaj njegov citat. Odmah sam se sjetila i tog trenutka.

Mislio sam da princeze postoje samo u pričama i bajkama, sve dok nisam upoznao tebe.

"Divan citat. Otkud ti?"
"Sam sam ga izmislio. Samo sam napisao ono što osijećam. Ti si moja inspiracija i moja princeza."

Kakva sam ja glupača! Pomislila sam da me netko može voljeti, da je nekome stalo do mene. Zgrabila sam marker i pošarala sam taj citat. Bijesno sam prelazila markerom po njemu. Morala sam se riješiti svega što me podsjeća na njega. Materijalne stvari je lako uništiti, ali kako se riješiti ovoga u srcu? Kako zaboraviti sve uspomene? Kako prestati voljeti?

Srce mi se sve više slamalo, a bol je postala neizdrživa. U tom trenutku je Twix ušao u sobu i legao je pored mene.

"Hej ljepotane." - nježno ga pomilujem. - "Ti me nećeš nikada povrijediti, zar ne?" - nervozno sam otpuhnula jer znam da od njega neću dobiti odgovor. Pokušavala sam se smiriti, ali nisam mogla. Iz trena u tren sve je bilo još teže. Morala sam izići iz ove sobe koja me gušila i otišla sam u bakinu. Legla sam na njen krevet i promatrala sam sobu, a onda sam na ormariću vidjela bakine tablete za spavanje koje je pila kad bi bol postala neizdrživa. U trenutku su bile u mojim rukama. Ta malena bočica u kojoj je moj spas. Isula sam tablete u šaku i promatrala sam ih. Ovo je jedino rješenje. Samo ovo mi može pomoći. Ništa više nije vrijedno. Nemam nikoga. Nitko me ne treba i ne voli. Nikome neću nedostajati.

"Mama, tata, bako, vidimo se uskoro."

__________________

Ok znam da sam opet zasrala, ali to mi je uža specijalnost haha
Vidjela sam po komentarima u prošlom nastavku da ste očekivali to da ga Rosario vidi s Ellie što mi je drago jer sam dobro zakamuflirala ovu ideju :D
E da vas sad pitam, jeste li očekivali ovako nešto?

Nadam se da ćete i dalje pratiti priču i da vam se i dalje sviđa ;) Hvala vam na svim voteovima i komentarima :) Nastavite tako idalje hehe ;) Volim vas sve :-*