Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Svaka pjesma podsjeća na njega

Probudi me nekakva buka koja se odvija pred kućom. Lagano otvorim i protrljam oči misleći da je ta buka samo plod nekog sna, ali i otvorenih očiju je čujem. Lijeno ustanem iz kreveta i kroz rolete vidim tri radnika u plavim odjelima. Ljudi iz elektre su zaista ispunili obećanje. Oko njih su se već počeli skupljati i susjedi. Znate da susjede sve zanima, a ovi sigurno umiru od želje da saznaju razlog zbog kojeg se nešto događa oko moje kuće. Nazujem tenisice, pošto još uvijek nemam svu svoju odjeću, spustim se u kuhinju i stavim vodu za kavu.Moram ponuditi električare, a i meni će jedna šalica tog vrelog napitka jako dobro doći da dođem sebi.

Kada voda provrije ugasim plin i iziđem ispred kuće. Ljubazno pozdravim radnike i susjede koji su gledali u mene kao u duha.

„Rose, kraljice!" – začujem dobro poznati glas svojeg prijatelja Louisa i ubrzo ga i ugledam u masi. Zatrči se prema meni i podigne me u zrak. Par puta me zavrtio poput kakvog djeteta, a onda me napokon spusti na tlo.- „Kako to da si tu? Zašto nisi javila da dolaziš?"

„Sve je ovo neplanski. Ni ja nisam znala da ću ostati, ali kada sam došla tu osjetila sam mir i odlučila sam tu provesti praznike."

„Znači ostaješ preko ljeta?"

„Aha." – odgovorim kimajući glavom na što se Louis nasmješi od uha do uha.

„To je jebeno." – jebeno je sastavna riječ njegovog rječnika i znam da to po njegovom znači odlično. Nasmijem se zajedno s njim i on me opet zagrli. – „Ekipa će biti presretna kad čuje."

Sjetim se sviju. Uf, nisam ni mislila o tome. Znam da će kad tad pitati nešto o Niallu i toga se tako bojim. Što da im kažem, da je on samo još jedna osoba koja me izdala?

„Rose, to si stvarno ti." – Liam se odjednom stvori ispred mene i u trenutku se opet stvorim u zraku i njegovom čvrstom zagrljaju. –„Kad mi je Lou javio mislio sam da halucinira od sinoćnjeg pijanstva." – wow, Tommo je stvarno brz. Nisam ni skužila kada je nazvao Liama, a uskoro sam shvatila da je javio cijeloj ekipi, a ne samo njemu.

„Uf, šuti frende, glava još ubija, ali kad je kraljica tu sve je super." – Tommo se nadoveže na Liama i shvatim da priča o tom nekom pijanstvu.

„A koji je povod tom jučašnjem pijančevanju?"

„Pa zadnji dan škole." – Harry odgovori prvi. Bravo Rose, s ovim si si osigurala bezbroj pitanja. Poželim sama sebe opaliti nečim po glavi.

„Nemoj mi reći da ti nisi jučer slavila?" – Steph upita začuđenim pogledom. Znam da ona u svemu vidi povod za slavlje i njoj je propuštanje nečega takvog, pa u neku ruku kao grijeh.

„Bila sam kratko." – tupavo odgovorim. Sjetim se što se sve dogodilo jučer i poželim samo ležati u krevetu i slušati tužne pjesme, ali znam da na to s ovim ljudima mogu zaboraviti, a u jednu ruku to je dobro jer sada bi sigurno ležala u krevetu, jela bi sladoled, slušala bi neke pjesme koje me podsjećaju na njega, na nas. Hah, čuj mene nas. Kao da smo mi ikada i postojali. Mi smo bili obična hrpa laži zahvaljujući Niallu Horanu. Moje raspoloženje iz depresije u trenutak prelazi u ljutnju i u ovom trenutku bi prebila i njega i Ellie.

„Halo, gluha." - primjetim da mi Steph maše rukom pred očima i vratim se u stvarnost. – „Jesi ok?"

„Da, samo sam se nešto zamislila."

„Pitala sam te gdje je Niall, ali gospođa zamišljena očito nije čula moje pitanje."