Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Bojim se za nas

"Smislenost je preduvjet za sljedeću karakteristiku suda, u čemu se sud razlikuje od rečenice, a to je njegova istinosna vrijednost. Dakle, sud ima istinosnu vrijednost; može biti istinit ili lažan." - pročitam taj dio lekcije naglas po ko zna koji put, ali nikako se ne mogu skoncentrirati. Pogledam na sat i odlučim napraviti malu pauzu koju sam nakon tri sata učenja pošteno zaslužila. Zaklopim knjigu i ostavim je na hrpi drugih knjiga. Kraj škole je blizu i ovi zadnji dani su najgori. Topli zrak koji je dopirao iz vana me povuče da sjednem pored prozora. Dan je bio sunčan i vruć što i ne čudi s obzirom da je svibanj. Pomislim kako bi mi dobro došla šetnja, a i Twixu koji je trčao po kući. Uzmem mobitel i odlučim pozvati i Nialla da nam se pridruži.

Hej ljubavi ;) jesi za šetnju možda? ❤

S tobom uvijek princezo ;) vidimo se za 15 minuta ;) volim te ❤

Vidimo se ;) volim i ja tebe ❤

Bacnem mobitel na krevet i na brzinu se presvučem. Obujem tenisice, uzmem uzicu za Twixa i spustim se u prizemlje kako bi dočekala Nialla. On je ubrzo došao i krenuli smo prema obližnjem parku. Pustila sam Twixa i on je odmah otrčao do drugog psa u parku, a Niall i ja smo sjeli na jednu od klupa.

"Princezo." - njegov glas me trgne iz razmišljanja, a taj naziv mi izmami osmijeh na lice. - "Jesi dobro? Nekako si odsutna."
"Dobro sam." - odgovorim kimajući glavom. - "Samo se bojim."
"Čega?" - upita začuđeno i zbunjeno.
"Pa kraj je blizu. Praznici će brzo proći, a onda ti ideš u Dublin, a ja ostajem tu." - Niall odlazi studirati psihologiju u Dublin, a ja ostajem ovdje gdje ću upisati književnost.
"Hej ljepotice." - izgovori tiho stavljajući ruku na moj obraz kako bi pogledala u njega. - "Ne zamaraj se s tim. Da, istina, doći će do promjena, ali nas ništa neće razdvojiti. Kada odem čuti ćemo se svaki dan, a svaki vikend ću dolaziti doma i svaki vikend će biti samo naš." - njegove riječi i obećanja me malo umire, ali ne do kraja. Nekakav strah je i dalje postojao u meni.
"Znam, ali neće biti isto. Falit će mi naše gluposti, naše idiotarije, sjedenje u klupi." - počnem nabrajati, ali me on prekine.
"To ne možemo promijeniti. Tako to ide u životu, ali mi ćemo i dalje biti mi."
"Što ako me zaboraviš? Ako upoznaš neku drugu tamo u Dublinu?"
"Ludice moja." - odgovori uz smijeh. - "Takve kao ti se ne zaboravljaju i sigurno ću upoznati nove ljude među kojima će biti i cura, ali ne trebaš brinuti jer nijedna nije ti. Nijedna nije moja princeza." - dovrši i nježno me poljubi.

Nitko kao on nema takvu moć da me smiri. Par njegovih divnih riječi i sav strah nestane. Uvijek kaže nešto tako predivno i zato se često čudim da ne voli književnost jer sve te njegove izjave su kao iz bajke, ali bajke su izmišljene, a ovo, ovo među nama je iskreno i stvarno.

"Volim te Niall."
"I ja tebe princezo moja." - odvrati s osmijehom i poljubi me.

If I didn't have you I'd never see the sun
You taught me how to be someone

****

"Dragi moji i naše druženje se približava kraju, još samo tjedan dana. Usprkos svim vašim ludorijama ove četiri godine su bile divne. Ponosna sam na sve vas jer ste izrasli u velike i ozbiljne ljude koji znaju što žele, ali želim vam reći da nikada ne izgubite dijete u sebi. Ako to izgubite, izgubit ćete same sebe. Budite ozbiljni i marljivi, ali i uživajte u sitnicama. Radujte im se. Male stvari čine život lijepim." - razrednica se sa suzama u očima opraštala s nama iako imamo još dva sata do kraja.

Oduvijek je bila tako mila i draga zbog čega smo je svi voljeli, a ja sam je posebno cijenila i voljela jer sam u njoj vidjela osobu kakva ja želim biti. Njen život je bio poezija. U svakom njenom dahu i riječi poezija je živjela punim plućima. Njene oči su uvijek blistale od sreće kada bi nam objašnjavala neko književno djelo. Takva želim biti i ja. Želim pokazivati mladima tu čar zvanu književnost. Želim ih uvesti u taj divni svijet kao što je ona mene uvela. Moj otac i ona.