Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Ti i ja smo završena priča

"Nialler." - ugledam nasmijanu Ellie kako otvara vrata naše ograde. - "Je li stiglo?" - upita sjedajući na stepenice pored mene.
"Hej." - pozdravim je i poljubim u obraz. - "Da, tu su. Tvoje?"
"Isto. Samo malo." - podigne se i iz stražnjeg džepa izvuče par koverti. - "Bojim se."
"Hoćeš da ja otvorim?"
"Da, molim te." - drhtavom rukom mi pruži koverte. - "Molim te najprije ovu nebitnu."

Uzmem kovertu na kojoj je bio pečat Pravnog fakulteta u Dublinu. Lagano odlijepim kovertu i izvučem papir iz nje. Preskočim onaj dio koji je manje bitan i prijeđem odmah na ono najvažnije.

"S veseljem vam javljamo da ste primljeni na naš fakultet." - Ellie se nasmiješi, ali znam da to nije njen san, već medicina. - "Jesi spremna na ovu?"
"Da, valjda." - nervozno izgovori i duboko udahne.

Otvorim i tu kovertu i počnem čitati.

"Poštovana gospođice Curtis, bla, bla,bla." - čitam na preskake kako bi što prije došao do bitnog djela.
"Nisam upala, zar ne?" - izgovori jedva čujno.
"Čast nam je i zadovoljstvo da vam kažemo kako ste primljeni na naš fakultet."
"Šališ se?" - usklikne sretno.
"Ne, pogledaj sama." - otrgne mi papir iz ruke i sama se uvjeri da je istina.
"Uspjela sam, Nialler. Ostvarila sam svoj san!" - kaže uz smijeh i snažno me zagrli.
"Falit ćeš mi." - izgovorim tiho i zagrlim je snažnije.

Između mene i nje se dogodilo puno toga ovo ljeto. Na zadnji dan škole smo oboje popili i tada sam je poljubio i onda smo postali par, ali ta veza je trajala kratko. Oboje smo shvatili da ne gajimo takvu vrstu osjećaja jedno prema drugom i složili smo se da to nije to. Nakon toga smo postali još bliži prijatelji i ne znam kako bi preživio ovo ljeto da nije ona uz mene. Sve ovo vrijeme nisam čuo ništa o Rosario. Samo je nestala bez riječi.

"I ti meni, Nialler, ali viđati ćemo se. Tu ću biti svaki vikend."
"Znam, ali opet.. Nije to to."
"Obećajem ti da ćemo se svaki dan čuti." - kaže uz osmijeh i poljubi me u obraz. - "Hajde nećemo se sad bedačiti. Da vidimo tvoje rezultate." - uzme kovertu iz moje ruke i nespretno je otvori. Vidim da je i dalje uzbuđena jer je upala na faks koji je željela.

"Jesi spreman?" - upita me prije no izvadi papir. Kimnem glavom i tek onda krene s čitanjem. Čitala je u sebi, a onda primjetim osmijeh na njenom licu. - "Čestitam ti." - zagrli me snažno i nasmješi se.
"Hvala." - odgovorim ravnodušno.
"Jel' sve ok? Nekako mi i ne djeluješ baš sretno. Psihologija je oduvijek
bila tvoj san."
"Da, bila." - odvratim kratko i pružim joj drugu kovertu.
"Književnost?" - upita zbunjeno gledajući kovertu.
"Da. Otvori molim te."

Ellie učini što sam joj rekao, otvori kovertu i počne čitati, opet u sebi, naravno. To me ovaj put nerviralo jer sam želio što prije saznati rezultate.

"Niall."
"Nisam upao, zar ne?" - kažem razočarano.
"Ne, upao si, ali razmisli. Znam da je još voliš, ali nemoj odbaciti svoj san. Možeš je pokušati osvojiti i na drugi način."
"Ovo je moj san."
"Književnost? Stvarno?" - osjetim dozu sarkazma u njenom glasu. Jako dobro zna da sam književnost mrzio.
"Da, stvarno. Na neki ludi način sam se zaljubio u nju."
"Onda ti želim svu sreću prijatelju."
"Hvala ti draga. Hvala ti za sve."

KRAJ FLASHBACKA

"Moje ime je Niall Horan." - u tom trenutku se okrenula prema meni i gledala me kao duha. Primjetio sam koliko je zbunjena i zaprepaštena što me vidi.

"Dobro, Niall, reci nam svoj razlog zbog kojeg si upisao ovaj fakultet."
"Do prije par mjeseci književnost je za mene bila sr.." - srećom zaustavim se na vrijeme i ispravim se. - "Glupost. Smatrao sam je dosadnom, a onda mi je jedna djevojka pokazala koliko je književnost zapravo divna. Djevojka koju sam zavolio, ali i povrijedio. Kada je otišla tražio sam je u raznim pjesmama, djelima i tako sam se zaljubio u književnost i evo, sad sam tu." - već na pola mog govora se okrenula naprijed, a onda se nešto došaptavala s nekim likom koji je sjedio do nje.