The Mafia Boss

Chapter 1.

"Dopustite mi da barem uzmem vaš drugi kofer." Trgnem se iz misli zbunjeno gledajući u taksistu ispred mene pa u moje crne kofere. Nasmiješeno klimnem, pružajući mu kofer koji se nalazi u mojoj lijevoj ruci.

Napokon. Šest godina u Italiji bile su pravi pakao. Otišla sam ondje kada sam imala petnaest i svaki dan bih odbrojavala dane, minute, sekunde kada ću se napokon vratiti u blaženi New York. Bila je koma pohađati srednju gdje nemaš blage veze tko što govori. Uvjerena sam da su me gledali kao da sam budala kada bih samo klimala glavom i govorila 'da' na sve njihove riječi.

"Gospođice! Halo? Gospođice!" Mahanje dlana koji se nalazi samo centimetar od mojeg lica, vratio me je u realnost. Ponovno sam oduzujala, savršeno! "Hmm?" Namršteno ga pogledam. Sto posto sam sigurna da je ovaj čovjek počeo gubiti živce sa mnom. "Niste mi rekli gdje da vas vozim."

Naravno sa nisam!

"Oh, oprostite!" Nasmijem se pomalo osramoćeno. Posegnem u džep svojeg crnog kaputa kako bi našla papirić sa adresom stana gdje sam živjela prije s mamom. Sada sam sama i iskreno, ne sviđa mi se osjećaj. Mama je umrla prije šest godina i to je bio najgori period mojeg života. Izgubiti jednog od roditelja ili nekog bližnjeg je nešto najgore što se može desiti. Od tada sam bila prisiljena živjeti sa tatom u Italiji i to je bilo pravo mučenje.

Pružim mu papirić te nešto promrmlja. Cijeli New York je ostao isti i uspomene mi pomalo počinju obuhvaćati misli. Iako je cijeli grad isti ne vjerujem da mogu isto reći i za stan. Sigurna sam da je pun prašine zbog čega ću ga vjerovatno morati čistiti jedan cijeli dan. Upalio je taksi i krenuli smo niz cestu.

Nakon dvadeset minuta vožnje, auto je stao ispred poznate zgrade. Veliki osmijeh se našao na mojem licu davajući mi nekakav znak kako će sve biti u redu. Uzbuđeno pružim taksistu novce dok on stavlja zadnji kofer na pod.

"Hvala vam." Zahvalim se iskreno, a on se nasmije. "Da vam pomognem oko kofera?" Nasmijano odmahnem glavom uzimajući kofere u ruke

"Ne, ne! Nema potrebe, mogu sama. Hvala vam još jednom, doviđenja!" Mahnem starijem gospodinu koji šeće s psom i on me zbunjeno pogleda. To nije uništilo moje raspoloženje, još sam se više nasmijala tako da me je lice zaboljelo. Napokon sam sretna! Napokon se sve vraća na staro i mogu okrenuti novu stranicu života. Znam da će to biti teško bez mame, ali znam da je uz mene i da bi voljela kada bih nastavila sa svojim životom bez plakanja i tugovanja.

Uđem u zgradu i odmah se počnem penjati na drugi kat. Prije tjedan dana sam razgovarala sa vlasnicom koja je rekla da je ostavila ključ ispod tepiha. Jedva sam se suzdržala da joj ne kažem kako to nije sigurno i da će lopovi prvo ondje gledati, mada nemaju ništa da ukradu, ali svejedno. Stanem ispred poznatih drvenih vrata gledajući u njih uzbuđeno kao da sam dobila na lutriji. Brzo ispustim kofere i čučnem kako bih uzela ključ, iznenadila sam se kada sam ga ugledala. Očekivala sam da ga je već netko uzeo. Otključam vrata ulazeći u mrkli mrak. Upalim svjetlo i potpuno se iznenadim. Stan je isti, potpuno isti, ništa nije taknuto. Očekivala sam da će biti neuredno i prašnjavo, ali je umjesto toga sve čisto i uredno. Valjda je vlasnica zgrade očistila stan prije nego što sam došla. Nasmijem se vedro uzimajući kofere sa ulaza, unesem ih u stan i stavim pokraj vrata, koje ubrzo zaključam.

Za manje od pet minuta obiđem cijeli stan dok sam pozorno gledala ako je sve ostalo onakvo kakvo sam i ostavila. I je! Drago mi je zbog toga jer su se u ovom stanu dogodili maleni - ali mome srcu važni- trenutci. Dvadeset minuta sam provela raspakirajući svoje stvari. Sve sam posložila na svoje mjesto. Uzmem crne uske traperice i bijelu bluzu, sve to uredno posložim na fotelju nasuprot kreveta.

Sutra imam razgovor za posao i lagala bi kada bih rekla da nisam uzbuđena. Četri puna mjeseca sam čekala za taj jedan razgovor koji mi u potpunosti može promijeniti budućnost. Ako si asistentica Lucasa Kingstona onda si vraški sretna. Ta pozicija za posao me čeka sutra. Na jednu ruku sam nervozna dok sam na drugu ruku smirena, jer sam cijeli svoj život provela naporno učeći samo kako bih dobila priliku raditi u tvrtki kao što je tvrtka Kingston. Znam da još nisam dobila posao, ali imam neki dobar osjećaj kao da ću ga dobiti.