The Mafia Boss

Chapter 6.

"Stavi mobitel na šank i ne okreći se. Podigni ruke u zrak." Naredi. Sa tresećim rukama napravim sve ono što mi je rekao, podignem ruke u zrak i zatvorim oči.

To je to, ovo je način na koji ću umrijeti. Bog zna gdje je Ashley... ako već nije s njime.

Ne misli to, glupačo glupa! Budi barem jednom u svome jadnom životu optimistična osoba.

Kako da budem optimistična osoba kada sada najvjerovatnije leži negdje u lokvi krvi sa metkom u glavi?! Moj unutarnji glas je u pravu, ali moguće je i da nije.

"Sada se okreni kako bi te mogao upucati između očiju, u glavu i u prsa. Lijepo sam rekao da ne radite ništa glupo, ali jebiga, ljudi su vrlo glupi ovih dana." Mogu čuti njegov ironični smijeh što još više poveća moj strah. Kakvi su psihopati ovi ljudi?

Lagano se krenem okrenuti, ali me zaustavi pucnjava. Ovo više nije bio pucanj, dva, tri, ovo je već bila pucnjava. Začula sam jedno 'sranje' od bilo koga tko ima uperen pištolj u mene. Ljudi počinju nenormalno vrištati zbog čega su završili mrtvi. Ovo nije normalno, ovako nisam zamišljala svoj smrt. Znam da mi život nije baš najbolji, ali nisam toliko toga doživjela. Svjesna sam da ću najvjerovatnije umrijeti kao starica, sama, sa deset mačaka. Ali bi onda barem željela to doživjeti.
Ne osjetim nikakvu prisutnost straga sebe, stoga odlučim uzeti rizik. Lagano se okrenem i kutom oka primjetim da čovjeka koji je imao uperen pištolj u mene nema. Ogromno olakšanje prostruji mojim tijelom te odmah iskoristim priliku da nađem izlaz odavde.

Ali ne mogu, ne mogu otići odavde bez Ashley. Mogu, ali ne želim. Došle smo ovdje skupa i otići ćemo odavde skupa. Primjetim kako ima više ljudi u crnom i pucaju jedni na druge, što me stvarno zbuni. Svi viču jedni na druge, ali ne mogu razumjeti što govore. Sada to nije ni važno, važno je da odem odavde i da nađem Ashley. Bez puno razmišljanja počnem trčati prema nekom hodniku gdje bi trebao biti wc.

Nikada nisam mislila da ću se naći u ovakvoj situaciji. Ljudi umiru ispred mene, a ja ništa ne mogu napraviti da im pomognem. Umjesto da ostanem i napravim ono ispravno, ja trčim glavom bez obzira u pokušaju da nađem Ashley. Kada bolje razmislim, uopće ni ne znam što je ispravno napraviti u ovoj situaciji.

Prođem rukom kroz kosu i počnem gledati natpise na vratima. Hodam po crvenom tepihu koji se prostire uz duž cijelog hodnika. Užurbano počnem otvarati vrata kako bih naišla na osobu koja sada je sada moj glavni prioritet. Naredila sam sama sebi da neću napustiti ovo mjesto dok je ne nađem.

Ovdje ima puno prostorija, možda je ovdje negdje, mora biti. Pokušam otvoriti prva vrata, ali su zaključana, druga vrata su također zaključana kao treća, četvrta i peta. Brzinski pokušam otvoriti ostala vrata, ali su sva zaključana. Samo je pitanje vremena kada će me naći i ubiti na licu mjesta. Stojim na mjestu dok grizem unutrašnjost obraza, pokušajući smisliti načine na koje bih mogla pobjeći odavde ili jednostavno naći Ashley.

Imaš mobitel, glupačo!

Jebote potpuno sam zaboravila. Posegnem u džep traperica i izvadim mobitel. Možda da pokušam nazvati Ashley? Sigurna sam da se otrijezina od cijele ove situacije. Počnem utipkavati njezin broj kada završim, prislonim mobitel na uho dok nervozno hodam lijevo-desno u nadi da će se javiti na jedan jebeni poziv koji mi znači toliko jebeno puno.

"Javi se, javi se, javi se..." Mrmljam si u bradu sa zatvorenim očima. Taman kada sam krenula ponovno sa 'javi se,javi se' osjetim udarac po glavi koji me navede da automatski ispustim mobitel iz ruke. Mrak mi se nađe ispred očiju, zadnje čega se sjećam je osjećaj kako gubim tlo pod nogama i udarac o pod.

(***)

Neopisiva bol prostruji mojom glavom sve do stopala. Osjećaj je gori od katastrofe... ako je to uopće moguće. Stavila sam svu snagu u kapke koje je gotovo nemoguće otvoriti, ako ih pomaknem barem malo, ogromna bol se nađe u mojoj glavi. Krenem pomaknuti ruke kako bih protrljala oči, ali u tom pokušaju me nešto zaustavi... uže. Ukipim se na mjestu, iako se ne mogu pomagnuti. Svi scenariji od sinoć mi se počinju vraćati u sjećanje.