The Mafia Boss

Chapter 48.

Teško progutavši odmaknem pogled prema tlu. Odakle sad to? Nisam uopće očekivala ovo pitanje. Želim povikati kako ga volim iz sveg srca, iz sve svoje duše, ali ne želim da opet budem samo ja ta koja izrazi svoje osjećaje.

Osjetim njegov pogled na sebi, ali ne kažem ništa. Duboko izdahnem i napokon ga pogledam.

"A što misliš?" Mrmljam ispod daha promatrajući ga već pomalo dosađeno. I sam zna odgovor na njegovo pitanje - da ga ne volim sad ne bi bila tu.

Izdah olakšanja izađe iz njegovih usta i doslovno mogu vidjeti kako mu je kamen pao sa srca. U njegovim očima mogu vidjeti koliko mu je stalo do mene, ali zašto mi to jednostavno ne prizna na glas? Zahvalna sam Bogu što ga je uključio u moj život, ali ovako samo povlačimo jedan drugoga unatrag - trebamo jednom i zauvijek razriješiti gdje i kako naša veza stoji.

"Ja- malena, znaš da mi je jako stalo do teb-"

"Osjećaš li ti isto prema meni?" Izlanem kao iz topa, ne da mi se više odugovlačiti. "Možeš li te osjećaje oblikovati u volim te?" Trebam njegovo priznanje i trebam ga sada.

Ušuti poput ribe. Podignem obrve očekivajući odgovor, ali dobivam ništa. Puhnem i ogorčeno se nasmijem mahajući glavom.

Glupa, glupa, glupa, Stephanie.

Pa, pobogu, gdje mi je bila pamet? Ah, znam! Očigledno je nemam. Kvragu i sve! Kako sam mogla izlanuti takvo pitanje? Užas, užas, užas! Ovo je katastrofa.

Njegov pogled je na meni i u očima mogu vidjeti kako mu vise te rsstapajuće riječi radi kojih moje srce poskače kada pomislim na njih, ali zašto ih jebeno ne kaže? Nasmijem se još jednom kiselo i odlučno se okrenem da otiđem, ali nakon što pružim prvi korak njegova se ruka nađe na mome zapešću.

"Malena..." Jebem ti taj hrapavi, seksi dubok glas. Jezikom miluje moj nadimak poput najmekše svile. "A što misliš?" Citira moj prijašnji odgovor i slabašno se osmijehne. Prsti mu kliznu do mog dlana i u jednom pokretu preplete naše prste i nježno me povuče k sebi. "Nemoj da ti padne na pamet da pomišljaš nešto takvo jer točno znam što misliš. Znaš kako se osjećam prema tebi, zašto onda ponašaš tako kao da ne znaš?"

Zagrivši jezik pogledam u pod pa ponovno u njega. Da li bi mu trebala reći istinu?

"Onda?"

"Kada to kažeš zvuči istinito, a ne kao da to zamišljam u svojoj glavi jer želim da se tako osjećaš prema meni." Mrmljam sramežljivo ispod daha kako me ne bi razumio, ali njegov veliki osmijeh mi je potvrdio kako je razumio svaku riječ. Zašto se on smiješi dok ja ovdje doživljavam jebeni slom?

"Znaš, ponekad djela govore više nego riječi, mislio sam da si to shvatila. Svaki put kad moje usne dodiru tvoje pokušavam ti nešto reći, svaki put kad si u mome zagrljaju pokušavam ti također nešto reći. Malena, pametna si i inteligentna kako to nisi shvatila?" Ostanem bez riječi. Naravno da sam mogla primjetiti ljubav u njegovim djelima, ali ponovno: želim da ju prizna na glas.

"To je sve divno, ali ja sam tebi osjećaje izjavila na glas dok si ti samo šokirano gledao u mene." Govorim prisjećajući se noći kada sam mu rekla da ga volim. Tada nisam želejla ništa više nego da mi kaže te dvije male riječi natrag.

"Možda nisam bio spreman-"

"Nisam bila ni ja pa sam ih svejedno rekla jer nisam bila sigurna da li ću dobiti drugu priliku. Zar ti to nikada nije prošlo kroz glavu? Da nikada možda nećeš dobiti priliku da mi izjaviš kako se osjećaš?" Šaptom upitam prislanjajući glavu na njegova prsa kako bih uživala u laganim otkucajima njegova srca.

"Ne." Odgovori bez premišljanja milujući mi pritom kosu. Ostanem zatečena njegovom iskrenošću. Ne znam da li bi zbog njegove iskrenosti trebala pustiti suzu.

"Jer sam znao da to neće biti naš kraj. Znao sam da ću te vidjeti ponovno jer iako mene ti možda ne bi htjela vidjeti ja bi oštro inzistirao na tome da ja vidim tebe i ako bi tvoj odgovor bio "ne" ja te ne bi pustio na miru dok ne popustiš i složiš se vidjeti sa mnnom oči u oči." Nastavlja mi milovati kosu dok mi nježno šapće u uho. Trnci me prođu zbog samopouzdanja u njegovom glasu. Priča s tolikom sigurnošću kao da je siguran da bi u toj situaciji sve pošlo po njegovom planu.

Sablašno se osmijehnem i zatvorim oči.

"Hoću li dobiti svoj odgovor?" Upitam toliko tiho da me je jedva čuo.

"Ne." Jače me zagrli, a ja automatski šokirano otvorim oči dok moje srce dublje potone. Ne? Nakon svega ovoga on još uvijek odbija priznati na glas da me voli?

Znam da me ovo ne bi trebao toliko mučiti, ali jebeno me muči i neću imati mira dok ne čujem te dvije riječi od njega. Svijesna sam da mu možda treba još vremena, ali ne znam ako mogu više čekati.

Isuse Kriste, zvučim kao neki psihopat.

Možda bi ipak bilo najbolje da prestanem? Da, znam da bi. Ovo forsiranje njega da kaže te dvije riječi nema nikakvog smisla.

"Oprosti." Nasmijem se sama sebi radi svoje ludosti. "Ne znam što mi je danas da pokušavam dobiti tvoje priznanje da me voliš. Izvini zbog toga, glava mi je na sto različitih mjesta i ne znam što sam mislila da ovako nasrnem na tebe i tražim te da mi kažeš volim te. Ja-"

"Stephanie Johnson, vrlo sam fasciniran s vama i moji osjećaji za vas su ogromni tako da nema teoretske šanse da vas pustim da odete. Nažalost, zaglavljeni ste ovdje sa mnom jer ste uspjeli pronaći put do moga srca iako sam sagradio zidove koje nitko nije uspio probiti... Nitko osim vas." I s tim riječima pritisne svoje usne uz moje pretvarajući pritom moje noge u prokletu želatinu.

Oh, Lucase, volim te.

On je muškarac koji ne odaje svoju osjećajnu stranu samo tako, ali meni ju je pokazao. Ja sam ta koja je vidjela pravog Lucasa, ja sam ta kojoj daje nježne poljupce i nježne dodire, ja sam ta koju tetira kao kap vode na dlanu. Samo sam ja ta i nitko drugi.

U mojoj glavi svejedno prolazi samo jedno ime i imam taj neki osjećaj koji mi govori da bi se trebala raspitati za nju. Ne mogu to opisati, ali imam taj neki glasić u glavi koji mi govori da saznam nešto o njoj što prije. Pitala bi Lucasa, ali znam da ništa neću dobiti od njega.

Tu mi preostaje jedino Anthony. Znam da time riskiram dosta toga, ali spremna sam na rizik.