The Mafia Boss

Chapter 28.

Njegove riječi povrijedile su me mnogo više nego što sam mislila da je moguće. Moja nada za nečime višim je nestala isti trenutak kada je rekao da nema apsolutno nikakve osjećaje za mene. Taj muškarac probudio je milion dobrih i loših emocija u meni. Slatkim riječima i djelima uspio me navesti da mislim kako osjeća nešto prema meni. Ali zašto? Da bi me odveo u krevet ili da bi me se kasnije mogao riješiti kao da se ništa nije dogodilo?

Moji osjećaji su istrgani i bačeni sa strane kao da nisu uopće bitni - ali jesu, meni su bitni. Nikada se nisam prepustila ama baš ni jednome muškarcu, a onda je ovdje Lucas. Muškarac kojeg uopće ne poznajem tako dugo, a opet je uspio pronaći put pod moju kožu.

Čim čujem zvuk sličan malome zvoncu, obrišem suze i pokušam urediti lice. Sa moje desne strane nalazi se ogledalo, ali nisam sprema suočiti se sa strašilom na koje ličim.

Toliko sam sjebana da se nisam ni trudila pozdraviti veselu Bellu na pultu, već sam samo produžila korak i izašla na svježi zrak koji me odmah udario u lice. Lagani vjetar prolazi kroz moje suze koje su ponovno pale i ovoga puta se ne potrudim da ih obrišem.

Gledavši u pod krenem niz cestu, ali nisam stigla daleko. Snažna ruka omota se oko moga struka dok se druga nađe preko mojih ustiju. U trenutku panike počnem vrištati u ruku i otimati se poput divlje životinje kako bi se oslobodila, ali bezuspješno. Raširenih očiju počnem gledati oko sebe kako bi ugledala nekog tko bi mi mogao pomoći, ali naravno, nema nikoga. Pažnju mi privuče crni kombi koji mi se približava sve većom brzinom. Zaustavi se vrlo blizu meni, a onda muškarac sa crnom maskom izađe van i otvori velika vrata kombija, a snaži muškarac iza mene počne me gurati prema njma. I ne treba mi dugo da shvatim.

Otimaju me.

Samo što ovaj put to nisu Lucasovi ljudi.

I samo tako počnem padati u mrak nakon što osjetim jaki udarac na stražnjem dijelu glave.

Lucas's POV

Dobar sam u mnogim stvarima; od omogućavanja ženi da vrišti od užitka, pa do ubijanja. Ali u nečemu sam maher - sjebem stvari vrlo lako. I Stephanie je jedna od tih stvari. Nevina djevojka predivnih plavih očiju našla se u mome životu i izazvala tornado koji je sve pomutio. Njezin pogled pun boli i suza uspio je u meni izazvati nešto jebeno prokleto i to ne mogu protumačiti.

Kako joj je to uspijelo? Kako je uspijela samo tako preokrenuti sve?

Riječi koje sam joj rekao o osjećajima izazvale su gorki okus u mojim ustima. Ali zašto? Rekao sam joj istinu. Nemam osjećaje niti ne znam kako prokleto osjećati. Zašto bi onda ona sada sve to odjednom promijenila?

Ne osjećam, niti želim osjećati.

"Ali najviše od svega glupa sam jer sam mislila da mogu biti tvoj anđeo." To su riječi koje su me potpuno ostavile bez teksta. Ne zaslužujem tako čisto i nevino stvorenje u svome životu - jedino što zaslužujem je pakao.

Da me netko pita što je anđeo samo bi mi spomenuo Stephanie. Djevojka je prava definicija tog čistog stvorenja i ona ne zaslužuje da bude uvučena u sve ovo još više. Ali koliko god puta si to spominjao, ona još dublje bude uvučena u sve ovo i ne znam što da napravim u vezi toga.

Bila je u pravu, trebao sam je pustiti da ode odmah na početku i onda se ništa od ovog ne bi dogodilo. Ali onda nikada ne bi imao priliku dotaknuti njezinu mekanu kožu i okusiti njezine usne koje me svakoga puta kada je vidim mame da spojim svoje usne s njezinima - a ne mogu reći da mi je žao što sam napravio sve to, jer nije.

Jedina djevojka koja je bila spremna biti moj spas, otišla je slomljena srca i ja sam je pustio da ode.

Čestitam Kingstone! Sjebao si još jednu stvar koja je mogla postati tvoja samo tako, a ti si umjesto da je prihvatiš slomio njezino slomljeno srce još više.