The Mafia Boss

Chapter 2.

"Ne mogu vjerovati da ti nije dao posao." Kaže u nevjerici i ja se odmah složim s njom.

"Ni ja." Odgovorim ponovno brznuvši u plač. Moj život je službeno gotov, nemam pojma što da radim. Nemam novaca, nemam posao, nemam apsolutno ništa. Kakve opcije imam? Mogu da postanem striptizeta ili prostitutka.

"Plačeš od kad si došla doma, Stephanie. Molim te ne plači." Makne kosu sa mojeg lica i lagano se osmijehne. Jedina dobra stvar u cijeloj ovoj situaciji je Ashley. Kada sam je vidjela nisam mogla vjerovati svojim očima, ali tu je. Od kad sam istrčala bijesno iz zgrade samo plačem. Ashley je došla po mene i potpuno se zaledila kada je vidjela moje suze. Sve sam joj obasnila, od A do Ž.

"Imam ideju." Kaže, vedro se namiješući. Po ovoj Ashley koju znam sigurno misli da izađemo van i probleme riješimo alkoholom. "Neću ići van."

"Ne mislim na to." Preokrene očima pa me zaigrano udari u rame. "Mislila sam da pitam svoju šeficu da te zaposli u svome kafiću. Tako bismo radile zajedno i provodile vrijeme više vremena skupa." Oči joj sjaje nekim posebnim sjajem, nekom nadom.
Koliko god ovo zvučalo kao dobra ideja, ja još uvijek želim raditi u tvrtki.

Nisam željela vjerovati novinama i tračevima kako je gospodin Kingston arogantan, pun sebe i bezobrazan, ali izgleda kako su u pravu. Još uvijek mi ne ide u glavu da mi nije dao posao. Imam četri godine radnog iskustva i na kraju ne dobijem posao jer nemam fakultet. Znam da je fakultet važan, ali dobro sam upućena u taj posao tako da mi ne treba. Gospodin Fernando mi je stalo davao pohvale i stalno je govorio da sam bila najbolja asistentica koju je imao. Moj sav trud je morao ovako otići, u trenu oka.

"Stephane! Stephanie!" Pogledam namršteno u nju.

"Ponovno si odzujala." Kaže uzimajući gutalj čaja. Neizmjerno sam joj zahvalna što me je odvela u dućan. Kupila sam sve namirnice koje su mi potrebne. Prođem umorno rukom kroz kosu vraćajući pogled na TV.

"Znam." Kratko odgovorim, stavim noge na kauč skupljajući ih uz sebe. "Možeš razgovarati sa šeficom? Potreban mi je novac u novčaniku je doslovno propuh."

Glasno se nasmije. Zgrcnula se sa čajem te sam odmah poskočila kako bi joj udarila leđa. "Ouch, Stephanie! Dosta, dosta!" Počne vikati i ja se prestravljeno maknem.

"Jesi okej?"

"Ne! Mislim da će me boljeti leđa narednih pet godina." Požali se držajući se za leđa. Namršti se i jaukne.

"Hej, ja sam ti upravo spasila život. Budi zahvalna." Ustanem se sa kauča i krenem prema kuhinji.

"Mislim da ću krenuti polako, sutra se rano moram ustati. Razgovarati ću sa šeficom pa ću ti javiti." Kaže iz hodnika. Brzo dotrčim do nje kako bi je pozdravila kako spada. Povučem je u zagrljaj i šapnem joj tiho.

"Hvala ti što si došla, jedva sam čekala da te vidim." Zatvorim oči i dopustim emocijama da me obuzmu. Osjetim njezin osmijeh na svojoj kosi.

"I ja isto. Vidimo se sutra."

"Naravno." Odgovorim, stavim ruku na bok dok drugom prolazim kroz kosu. Uputi mi zadnji pogled i izađe iz stana. Zaključam vrata za njom pa odmah prislonim čelo uz njih. Ponovno mi je gospodin Kingston na pameti. Kako netko tako dobrog izgleda može biti takav kreten? Priznajem, ima izgled, ali mu zato osobnost sve kvari.

Uputim se prema sobi te odmah uzmem bijelu majcu iz ormara i gaćice. Uđem u kupaonicu gdje se skinem i uđem pod topli tuš.

(***)

Još uvijek ne mogu vjerovati da nisam dobila posao. Imam osjećaj kao da je dio mene umro, a drugi dio će sigurno umrijeti od gladi. Sad sam nezaposlena. Znam da uvijek mogu tražiti novce od tate, ali to ne želim. Zašto bih uzimala novce od nekoga tko me je napustio? On je prestao biti moj tata istog trenutka kada je odabrao Victoriu preko mene i mame.