The Mafia Boss

Chapter 7.

"Samo želim doma, nisam ništa loše napravila- " Počnem očajno, ali me zaustavi tako da podgne ruku.

"Nisi ništa loše napravila?" Podigne obrvu, iznerviranost je jasno očita na njegovom licu. "Prvo si pobjegla, onda si telefonirala. Siguran sam da kada bih izašla iz kluba prvo bi otišla na policiju. Rekla bi sve što si vidjela, onda bi najvjerovatnije opisala jednog od mojih ljudi. Policija bi jednostavno saznala sve i mi bismo bili u sranju..." Pogled držim na tlu, jednostavno ga ne mogu gledati u oči. Gospodin Kingston? Uspiješan čovjek, vrlo uspiješne tvrtke je šta? Vođa bande? Mafije? Nemam pojma... Sve što znam je to da mi je život na kocki.

Ne mogu vjerovati da je on vođa svega ovoga. Čovjek koji mi nije dao posao i koji mi je prijetio, će mi oduzeti život. Sigurna sam da nisam prva osoba koju je ubio, mučio.

Prijetnje.

Sada mi njegove prijetnje počinju biti jasnije. Bez problema je mogao poslati njegove ljude na mene, ubili bi me i nitko ne bi ni znao. Možda bi me silovali, mučili, a onda ubili i to bi bio kraj. A sada? Sada je moguće da će me dočekati sve to.

"Samo želim doma." Tiho kažem. Usta su mi suha, jedva uspijevam pričati.

"Malo sutra." Progovara poznati Lucas Kingston. "Ustvari, mogu te prvo ubiti, a tek tada ti mogu moji ljudi dostaviti tijelo doma. Slažeš se? U redu." Ustane se sa stolice i počne koračati prema zidu sa oružjem. Prostorija uopće nema prozora i da ima, najvjerovatnije bi skočila kroz njega skupa sa stolicom.

"Biti ću velikodušan pa ću ti dati da biraš. Želiš li umrijeti od metka ili noža?" Okrenut mi je leđima, ali svejedno mogu vidjeti njegov psihopatski osmijeh. Ne, ne, ne, ne mogu vjerovati da se ovo dešava.

Sa raširenim očima, počnem se ponovno otimati i mahati glavom. "Že- želim doma. N- ne znam ništa samo me pustite!" Počnem vikati, a on sa izritiranim izdahom, uzme crni pištolj i počne hodati prema meni. Po njegovom načinu hoda mogu primjetiti da mu me je dosta, ali nije me briga. Ako se moram boriti za svoj život, boriti ću se.

"Što želite od mene?" Kažem tiho, disajući ubrzano.

"Što želim od tebe?! Još pita što želi od mene..." Ironično se nasmije i obe ruke završe na glavi. Približi mi se tako da mu je ruka na stolici iza mene, a lice samo par centimetra udaljeno od moga. "Želim te mrtvu, eto što želim. Ovo je mafija, malena. Ovdje ne možeš cinkati koga god želiš i ne slušati ono što ti netko naredi, a da kasnije ne završiš mrtva." Udalji se od mene i uperi pištolj u mene. Bolno zatvorim oči dok suze nenormalno padaju.

Mafija? Oh, Bože u što sam se ja uplela.

"A što si ti napravila? Pobjegla si i pokušavala nazvati nekoga!"

"P-pokušala s-sam vi-vidjeti da li mi je pr-prijateljica živa." Ne znam odakle mi snage da ovo kažem ispred čovjeka koji će me upucati svakog trenutka.

Ne pomažeš si Stephanie.

"Prijateljica ti je već mrtva, kao što ćeš i ti biti za par sekudni. Zadnje riječi?"

"Nemojte me ubiti, molim vas. Ne znam ništa i neću nikome ništa reči. Samo me pustite." Govorim kroz suze sa pognutom glavom. Ne vidim, ali znam da još uvijek drži pištolj uperen u mene.

"Kvragu!" Glasno opsuje. Baci pištolj na pod i ponovno sjedne na stolicu nasuprot mene.

Bacio je pištolj, to mora biti dobar znak. Zar ne?

"Neću te ubiti." Kaže nakon par minuta tišine koja me je parala iznutra. "Ali ćeš raditi nešto drugo zauzvrat."

Nakon njegovih riječi da me neće ubiti, pao mi je kamen sa srca, ali čim sam čula njegove sljedeće riječi, vratio se. Prestala sam disati, samo sam podigla pogled i gledala u njegove zmijske sive oči koje su imale muda da me ubiju, ali ipak nisu.