The Mafia Boss

Chapter 43.

Poput ludače hodam lijevo-desno po hotelskoj sobi dok u glavi pokušavam shvatiti što je ono dobro a što ono loše. Ostaviti Lucasa iza sebe u onoj kući bila je jedna od najtežih stvari koje sam ikada napravila. Ta scena će mi zauvijek ostati u pamćenju a ja to ne želim. Ne želim se sjećati tog bolnog lica i suznih očiju. Srce mi se para kada samo pomislim na njega u tom stanju.

Svaka sekunda koja prođe je još gora od prehodne. Ako ubrzo ne dobijem njegov poziv ne znam što ću napraviti. Previše ga volim da ga samo otiđem, ali ne možemo imati vezu baziranu na lažima.

Kada me je prozvao svojom djevojkom bila sam najsretnija žena na svijetu. Uza sve što se desilo nisam ga stigla ni pitati ako to ozbiljno misli. Više od ičega bi voljela biti njegova djevojka, ali sada su ova nova sranja sve pokvarila.

Volim ga i ništa to neće promijeniti, ali želim iskrenost. Sigurna sam da ću je moći izdržati bez obzira koliko grozna bila.

Ne, ne, ne. Dosta je bilo. Ako ovako nastavim završiti ću u ludnici a malo sam previše mlada za takvo mjesto. Ako mu je stalo do mene nazvati će me, i sada samo moram čekati taj poziv.

Poziv koji sam čekala cijelu noć nije došao.

Sutradan su me probudili propušteni pozivi na mobitelu i svi su bili od Ashley koja je ostavljala glasovne poruke da dođem po nju na aerodrom. Ignorirala sam je. Znam da to nije nešto što bi trebala napraviti najboljoj prijateljici, ali to mi se učinila kao jedina dobra opcija. Nemam blage veze gdje je sada, ali sigurna sam da je u jednom hotelu. Pametna je ona i sigurno se već snašla.

Danas je Jessicin rođendan i sve manje razmišljam da se pojavim ondje. Bio bi red da dođem -ona je jedina koja je bila dobra prema meni u onoj prokletoj kući.

Još uvijek si premotavam scene od sinoć u glavi. Ne mogu vjerovati da sam mu priznala da ga volim, ali jednostavno nisam vidjela nikakav izlazak iz situacije i riječi su samo izlazile. Jednim dijelom žalim što sam mu priznala svoju ljubav u tako užasnoj situaciji, ali drugim dijelom mi nije nimalo žao.

Samantha, Samantha, Samantha. Samo prema imenu već znam da je prava ljepotica, i to sigurno ljepša od mene. Ima li smeđu, crnu ili plavu kosu? Da li voli jesi cijelu pizzu ili korice ostavlja po strani kao što to radi Lucas? Da li pomiriši vino prije nego što ga ispije kao što to radi Lucas?

Jesu li ona i Lucas uopće slični?

Ne bih znala.

Ne bih znala zato jer ju je Lucas tajio cijelo ovo vrijeme i nemam pojma kako da dobijem istinu od njega.

Nikada nisam toliko jako kidala živce radi običnog telefonskog poziva, a sada si čupam kosu na glavi dok ga iščekujem. Nisam uopće spavala sinoć, zaspala sam u pet ujutro i probudila se u sedam. Misli su me držali budnom, a tablete za spavanje nisam imala kod sebe.

Nikako nisam mogla prestati razmišljati o njemu. Što sada radi? Kako je? Da li sjedi pored mobitela i bori se sa sobom da ne utpika moj broj? Želim da nazove i neka viče na mene ako želi. Nije me briga! Samo želim čuti njegov glas i da mi barem jednom kaže istinu. Neka mi kaže istinu koju krije. Zar toliko puno tražim od njega?

Moje nimalo lijepe misli prekine zvonjava mobitela sa noćnog ormarića. Nisam ni pogledala tko zove a već znam da je Ashley. Stoga uzmem mobitel i javim se na poziv bez imalo ljubaznosti.

"Mobitel mi počinje blokirati od svih tvojih poziva." Trljam oči kako bih razbistrila vid. Mogu čuti njezino bijesno disanje i znam da je samo pitanje trenutka kada će puknuti. Kada diše kao sipa onda se nikome ne piše dobro.

"U redu. Koju pičku materinu sada radiš? Jer ja ležim u pišnjivoj rupi od sobe i zamišljam kako da te ubijem."

"Nisam od tebe tražila da dođeš u Seattle. Sad pati." Bijesno procijedim kroz zube. Ako ona misli da je sada najveći problem što sam je ostavila na aerodromu da čeka, onda se grdno vara. Govor joj je zamro na usnama, a minuta tišine mi je to dokazala.