The Mafia Boss

Chapter 14.

Stavim zadnji dokument u torbicu i bacim zadnji pogled na sebe u ogledalu. Crvena haljena sa dugim rukavima dopire mi malo iznad koljena, a elegantne, crvene, lakirane štikle lijepo pašu uz nju. Obučena sam cijela u crveno, stoga pustim svoju crnu kosu da pada u mekim valovima niz moja ramena. Planirala sam zavezati kosu u rep, ali nakon što sam zaradila onaj udarac morala sam šimnkom prekriti modricu. Ne želim riskirati tako da mi je puštena kosa najbolja opcija.

Jučer sam Ashley jedva slagala. Bila je užasno uporna i nikako nije htjela popustiti u svojoj naravi. Pripitivala me je i pripitivala dok joj nisam dala objašnjenje koje joj je pasalo. Rekla sam joj da se spotakla i pala ravno na obraz. Naravno, nije mi povjerovala, ali nisam ni ja posustala pa sam joj rekla da ako mi ne želi vjerovati ne mora.

Danas idemo u obilazak hotela i na ručak sa "napuhanim biznismenima" kako ih je Lucas nazvao. Smatrala sam kako bi bilo nekako više uglednije, ako se obučem malo bolje kao inače. Ne mislim da izgledam loše, ali kada se sjetim svih jučerašnjih događanja, udarca i dugog reza koji se proteže duž moje ruke, trbuh mi se okrene za tristo šesdeset stupnjeva i počnem se gaditi sama sebi.

Duboko udahnem i izdahnem kako bi skupila snagu koja će mi danas itekako trebati. Suočavanje sa Lucasom je nešto što me svako malo muči. Jučer sam imala upoznati novu stranu Lucasa za koju nisam uopće ni znala da postoji, ali je i ona ubrzo nestala. Odmah nakon što mi je doslovno rekao da se maknem njemu iz zagrljaja, postao je ponovno onaj hladni Lucas kojeg nije briga za nikoga. Grlila sam ubojicu, vođu mafije i vlasnika ogromne tvrtke Kingston, a uopće nemam toliki osjećaj kao da je to bila loša stvar. Pokušavam sama sebe uvjeriti da se to nije trebalo dogoditi, ali koliko god to pokušala stalno mi nešto govori da ništa nije bilo krivo u tome. Ali kvragu je!

"Priberi se Stephanie!" Vičem sama na sebe dok na lice nabacujem lažni osmijeh. Osmijeh mi ubrzo padne sa lica, maknem se od ogledala i posegnem za svojom torbicom i kaputom, a zatim izlazim van.

"Želim da su kopije na mojem stolu za jedan sat." Lucas prođe mimo mene, ne stvarajući nikakav kontakt s očima. Samo mi uvali u ruke veću količinu papira i nestane iza hodnika. Bila sam u pravu, hladani Lucas je još uvijek tu... kao i uvijek. Bez ikakvog izbora, uputim se u svoj ured i bacim se na posao. Pozdravim Maggie kada prođem pored nje i otiđem u prostoriju za fotokopiranje.

(***)

Jutro je poprilično brzo prošlo i nisam bila pod tolikim jakim stresom. Razlog tomu je taj što Lucasa uopće nije bilo u zgradi. Trebali smo ići u obilazak hotela ali na kraju ništa od toga. Sve je bilo totalni kaos, jer je bilo tone papira koje je morao potpisati i sastanka na kojima se uopće nije pojavio. Jedva sam uspijela na miran način reći ostalim biznismenima kako nije u mogućnosti da sudjeluje na sastanku. Ne znam da li je ovo njegov način da me izbjegava, jer ako je poprilično je glup. Bila sam dobila poruku na kojoj mi je napisao da se u pola dva pojavim u restoranu kojemu ne znam ime. Njegov vozač, Chris, će me dočekati ispred zgrade. Htjela sam protestirati jer ne želim da me njegov vozač vozaka okolo, ali znam da bi opet sve bilo onako kako Lucas želi.

"Stephanie!" Osvrnem se oko sebe ugledavši zadihanu Maggie kako hoda prema meni.

"Hej, Maggie. Treba ti što?" Pomalo zbunjeno je upitam dok ona odmahuje glavom.

"Ne, barem ne još." Glasno se nasmije. "Ovaj, Chris te čeka ispred zgrade."

"Ali još nije pola dva." Pogledam na zid do sebe kako bi pogledala na sat. Tek je jedan.

"Ne znam, rečeno mi je da ti kažem da siđeš dolje." Zahvalim joj se i zbunjeno otiđem u svoj ured kako bi uzela torbicu i kaput.