The Mafia Boss

Chapter 50.

A/N: Ako vam nije teško komentirajte dok čitate! Volim čitati što mislite i stvarno mi to puno znači. Ne silim vas na ništa, to jedino ako želite i ako vam nije veliki problem. Stisnite onu slatku zvijezdicu na dnu i uživajte! Volim vas svih i hvala vam na čitanju. 🖤

"Stephanie, jesi li napravila kopije onih papira koje je onaj blesavi Johnny donio?" Podignem pogled s laptopa i okrenem glavu kako bi ga vidjela.

"Jesam, stavila sam ti ih na stol -odmah pored laptopa." Trebala bih biti u svome uredu, ali Lucas je zahtjevao da ostanem ovdje jer da će mi biti lakše raditi ako imam nekih pitanja u vezi posla.

Tri je sata i radimo bez prestanka. Imam toliko papirologije za riješiti i milion poziva za obaviti pošto me Lucas zamolio da mu očistim raspored za danas, a to nije tako jednostavno pošto je dosta njih čekalo par mjeseci kako bi dobili zakazan sastanak s Lucasom. Ne želim ni spominjati koliko su ti sastanci doista važni.

"E pa nema ih!" Živčano baci kemijsku na stol tolikom jačinom da je nekoliko papira zavšilo na podu. Ustanem se s kauča i laganim koracima dođem do papira koji su na tlu te ih podignem.

"Evo tu su ti." Pružim mu papire, a on ih kroz uzdah primi. Teško mi je vidjeti koliko mu zapravo ovaj posao stvara teret, nervozu... Prošlo je dosta vremena od kad smo spominjali njegov drugi posao. Nije mi drago što je Lucas doslovno po danu vlasnik jedne od najuspješnijih tvrtki, a po noći je opasan čovjek koji vodi mafiju.

Da mi je netko rekao da ću sa 22 godine biti u vezi sa mafijašem smijala bi mu se u lice.

"Ne znam zašto si otkazao sve one sastanke kad su bili vrlo bitni. Mogu biti ponovno zakazani tek za mjesec ili dva jer ti je rapored krcat." Govorim mu dok slažem razbacane papire jedan na drugi.

"Zato jer želim riješiti prvo ovu papirologiju-"

"To sam mogla i ja. Još nije kasno da ih nazovem."

Umorno izdahne i protrlja oči. Nismo ni stigli ići pojesti nešto, a popili smo već četiri šalica kave.

"Ako odem na te jebene sastanke neću završiti do ponoći, a ja ne namjeravam dopustiti da večer provedeš sama." Srce mi se rastopi od topline koju osjetim i potreban mi je svaki atom snage da se suzdržim da ga ne zaskočim i cijelog izljubim.

"Nema potrebe da se-"

"Rođendan ti je, malena. Ne želim čuti kako pričaš gluposti." Sjedne uspravnije i skine gornji dio odjela tako da ostane samo u košulji na kojoj su kao i inače par gumba otkopčana, a rukavi zavrnuti do laktova.

Istina je da ni ja ne želim provesti večer sama. Ovako znam da ću ga cijelu noć imati samo za sebe i da ću osjetiti te njegove usne na skrivenim djelovima tijela.

"U redu." Okrenem se spremna otići natrag na kauč, ali me njegov glas zaustavi.

"Dođi ovdje." Pogledam ga i ugledam kako rukom pokazuje prema sebi. Bez imalo razmišljala krenem prema njemu i stanem odmah pored stolice na kojoj sjedi. Uhvati me za kukove i u jednom pokretu se nađem na njemu, njegove usne na mojima. Izdahnem kroz poljubac odmah osjećajući olakšanje.

"Što kažeš da odemo uzeti nešto za pojesti?" Progovara dok su nam usne još uvijek spojene.

"Mogu ići sama jer mogu vidjeti da si pretpran s poslom."

"Nema šanse, idemo zajedno. Ne treba mi još da ti priđe tamo neka budala na ulici." Pogledam ga ispod oka pomalo dosađeno.

"Lucase, po ovoj gužvi na cesti trebati će nam barem sat ako ne i dva. Ovako idem sama i riješen problem. Dok se vratim već ćeš s pola toga biti gotov." Krenem se ustati, ali me njegov stisak na kukovima spriječi.