The Mafia Boss

Chapter 22.

(Nemate pojma kako mi je drago što sam uspijela dovršiti nastavak! Škola me ubija. Imam previše ispita i ispitivanja da jednostavno ne stignem pisati i molim vas da se ne ljutite zbog toga jer stvarno pokušavam uskladiti školu, pisanje i ostale obaveze. Nisam namjeravala da ovoliko budete na čekanju - ali desilo se i ispričavam se zbog toga.)

Mali dio mene mislio je kako će ipak izaći van za mnom i možda se.. ispričati? Oh kako sam bila u krivu. Već pola sata hodam ne znam gdje i u glavi motam scenarije od maloprije. Nikada nisam doživljela onakvo poniženje i sada sam još više bijesnija na njega. Ako nije želio spavati sa mnom, zašto me je onda poljubio i radio ono više? Glava mi je jedan ogroman nered i ne znam više što da mislim. On i njegove radnje me toliko zbunjuju da to više nije normalno.

Non stop se pitam koliko dugo ću morati sve ovo tajiti od Ashley ili će ova tajna sa mnom u grob. Kako je krenulo mislim da ću sve ovo u vezi Lucasa biti sa mnom do mojeg zadnjeg dana.

"Stephanie, čekaj!" Zaledim se na mjestu, raširenih očiju prestanem disati i odmah počnem razmatrati opciju trčanja koja mi se sad čini nemoguća. Nekako uspijem pokrenuti svoje tijelo, te ubrzam korak obgrlivši ruke oko sebe.

"Stephanie." Po njegovom glasu mogu već razumijeti da nije ni deset koraka udaljen od mene- a to me je potaklo da još brže počnem hodati, skoro i trčati. Nisam uspila stvoriti željenu udaljenost između nas, zbog njegove snaže ruke koja se omotala oko moga dlana. Automatski se otrgnem pokušavajući se maknuti od njega jer trenutačno ne mogu podnesti biti u njegovoj blizini- ali ne uspijem.

"Stephanie, slušaj me." Zadihano kaže, njegov glas nježniji nego inače. Na trenutak nešto u meni popusti, samo zbog njegovog glasa koji bi mogla slušati satima, ali vrlo brzo se vratim na staro.

"Zašto? Pa da opet napraviš budalu od mene? Da opet manipuliraš sa mnom, ponovno me poljubiš i odmah kasnije baciš poput zadnjeg smeća? Ne hvala Lucase, umorna sam od toga." Otresem se na njega s ogromnom gorčinom u glasu koja mi je dala čudan okus u ustima ali nimalo ne žalim. Proguta knedlu gledajući me svojim sivim očima u kojima se nalazi nešto što ne mogu precizno protumačiti.

"Nisam-"

"Što nisi? Nisi se ponio kao kreten? Jer ako to misliš onda stvarno jesi jedan." Prekinem ga oštrim riječima ne dopustuvši mu da nastavi. Shvaćam da sam oštra ali sada mi je sve prekipljelo. Ako me želi ubiti, samo naprijed. Ionako nemam više ništa od života. Lucas mi je sve oduzeo i mrzim ga zbog toga. "Shvati da nisam kao ti; nisam vođa mafije, nisam muško niti sam snažna. Ne podnosim uvrede i gaženje po meni tako lako. Molim te prestani sa ovim igrama, prestani se odnositi prema meni kao da sam smeće jer sam ljudsko biće. Ako želiš ubi me, slobodno, jer bi radije bila mrtva i zakopana tri metra ispod zemlje nego ovdje i trpila tvoje maltretiranje koje me iscrpljuje."

Nakon govorenja samo jednog dijela koji mi je na duši, potpuno sam zadihana. Lucas blijedo gleda u mene kao sa pokušava shvatiti moje riječi. Nisam mu sve rekla; nisam mu rekla kako njegov poljubac uspije stvoriti one iritantne štetočine u mome trbuhu, nisam mu rekla kako me njegove usne na mojima odvedu u sedmo nebo.. dosta toga mu nisam rekla niti planiram. Nisam spremna za još jedno poniženje.

"Ja..." Pokušava stvoriti rečenicu ali mu ne uspijeva. Skupljenih očiju muči se riječima, i nakon što potpuno utihne postane mi jasno da ipak ništa neće ni reći. Toplina njegove ruke navede me da spustin pogled prema mome laktu, te se odmah odmaknem od njega pošto mu je stisak popustio. "Čuvaj riječi Lucase, i iskoristi ih na osobu kojoj si isto zagorčao život." Obgrlim ruke oko sebe, okrenem se i krenem niz cestu iako ne znam gdje vodi.

(***)

Rekla bih da mi je drago- ali nije. Već dva tjedna radim u ovom pišnjivom restoranu gdje zalazu samo oni bogati. Ne bi ništa rekla da su ljudi ljubazni, ali pobogu nikada nisam susrela ovoliko umišljene ljude. Obučna sam cijela u crno- crne uske hlače, crna košulja na zakopčavanje i crne lakirane štikle- i to nosim svaki prokleti dan. Nisam imala baš izbora nego da prihvatim posao ovdje. Koliko god mrzila ovdje raditi plaća je dobra, a računi se sami neće platiti.