The Mafia Boss

Chapter 29.

Lucas's POV

Proklinjem sam sebe što sam stavio svoj ponos na prvo mjesto. Prije mi to ne bi stvaralo nikakav problem, ali sada kada je Stephanie upletena jednostavno ludim. "Woah, taj lik se ne zeza." Bella tiho zazviždi gledajući oko sebe kao da ne može vjerovati što se događa. Oštro je pogledam, ubijajući je pogledom.

"Odjebi i dovuci se ovdje, ideš sa mnom." Preokrene očima onako kako Bella to najbolje zna.

Gracioznim hodom počne hodati prema meni i samo poželim povući njezinu ruku kako bi prokleto ubrzala. Nemam cijeli dan, a Stephanie je svakim trenutkom bliže onomu čega se najviše bojala cijelo ovo vrijeme - smrti.

"Što ćeš reći svojim ljudima? Da idu u opasnu misiju kako bi spasili tvoju ljubljenu?" Navikao sam da joj jezik bude brži od pameti, stoga ništa ne komentiram i nastavim ozbiljnog lica gledati u zlatna vrata lifta.

Ljubljena?

Mentalno isprobavam meni potpuno novu riječ i ne mogu se suzdržati a da je ne isprobam na glas. "Ljubljena? Stephanie nije ni blizu tome, Bella." Zahohitam se tiho, time pokušajući prekriti gorak okus koje su ostavile moje riječi.

"Da, baš zato i šalješ svoje ljude u smrt. Daj molim te Lucase, nisam ja od jučer. Ne kupujem ta sranja." Za neku tako napornu osobu stvarno ima poantu. Nikada, ali ama baš nikada, me nije bilo briga za nekoga, a sad odjednom radim sve ovo radi... nje. Idem u smrtnu zamku i svjesan sam toga, ali ako je potrebno ići u Anthonyevu zamku, hoću. Znam što sprema, ali neću ni ja doći nespreman.

Stephanie's POV

Bol u rebrima je sve gora i svakim malim trzanjem se samo pogoršava. Cijelo vrijeme se molim da napokon izađem odavde, ali znam da to nije tako lako. Volim misliti kako će Lucas doći ovdje i izvući me od ovog pakla. Ali zašto bi to napravio? Nakon svega što mi je rekao ne vjerujem da će se pojaviti.

Njegove riječi bile su kristalno jasne i ne treba mi više nikakvo objašnjenje. Što god bilo između nas je nestalo, i nema apsolutno nikakve šanse da se to vrati natrag.

"Razgovarao sam s tvojim princem i mogu ti reći..." Usnama mu zapleše jezivi osmijeh, a ja se potresem ispred njegove prisutnosti unatoč boli u rebrima. "Vrlo je zabavan kada je ljut." Suze zapeču moje oči i po stoti put počnem se bezuspješno otimati kako bi makla prokleto uže s ruku.

Svakim mojim pokretom bol više raste, ali nemam izbora nego nastaviti pokušavati osloboditi ruke. Proplakala sam suza i suza, a još uvijek se nađu. Nije me više ni briga što plačem poput cmizdravice.

Borim se sama sa sobom da ostanem budna, imam osjećaj kao da ću svaki trenutak pasti u nesvijest, a to mi ne treba. Hvata me jeza na samu pomisao što bi mi npravili kada bi shvatili kako nisam pri svijesti.

"No, vidio sam ga sto puta goreg. Reći ću ti jednu stvar koju svi znaju, ali siguran sam da ti nikada nisi čula za nju. Znaš, bio sam i ja jednom zaljubljen." Uzme stolicu i stavi je ispred mene, a onda ležerno sjedne na nju i nastavi pričati. "Bila je predivna, i samo moja, ali i to se promijenio. Zanima te što se dogodilo?" Nagne glavu u stranu, zamišljeno me promatrajući.

Ne odgovorim ništa. Sa jezikom za zubima nastavim gledati u njega. Zadrhtim pod njegovim hladnog pogledom koji me svaku sekundu sve više plaši.

"Pitao sam te da li te zanima što se dogodilo?" Izdere se sa sve snage. Velikom brzinom se ustane sa stolice i baca je sa strane zbog čega se trgnem na mjestu. Momentarno počnem kimati glavom, znajući da nemam drugog izbora.

"Jebeni Lucas Kingston se dogodio. Eto što!" Njegov snažni dlan nađe se na mojoj bradi, forsirajući me da gledam u njega. "I sad planiram uzeti njemu nešto drago, a nekim slučajem, to se nalazi ispred mene." Besramno me odmjeri, doslovno me gutajući pogledom.