The Mafia Boss

Chapter 24.

Sinoć dok sam ležala sa njegovim rukama oko mene, uvjeravala sam se kako ću ipak doživjeti jutro sa njime do mene. Voljela bih da sam se probudila u istom onom položaju u kojem sam i zaspala - ali osobe koju sam toliko žarko željela pored sebe nije bilo. I sada si lupam glavu sa stvarima koje sam možda krivo rekla ili napravila. Naravno malena, to mi je sinoć rekao i nekako su me te dvije riječi koje su došle iz njegovih usana umirile i dale mi nadu koja je sada zgažena i bačena sa strane. Dosta mi je da me ovako izigrava svako malo, umorna sam od toga. Umorna sam od lažne nade, praznih riječi i dijela koji njemu očito ništa ne znače a u meni stalno probude nešto. Hoćemo se sada vratiti na onu staru naviku? Nema pričanja dok se ne nađem u nevolji?

Sjećam se da je Lucas rekao Isabelle kako ću danas ostati doma - ali ja bi sada radije otišla na posao kako bi makla misli s njega. Trebam nešto što će mi pomoći okupirati misli a da to nije Lucas. Alkohol zvuči kao savršena opcija ali još je rano za to - ne namjeravam postati alkoholičar. Ustanem se s kreveta i bacim pogled na ono što nosim - široka majica i gaćice. Nema hlača, nema grudnjaka. Širokih očiju brzo pogledam u posteljine kako bi se uvjerila da nema tragova krvi. Kako sam dospijela u ovu majicu? Kako sam uspijela ostati bez grudnjaka?

Nije valjda...

Brzim korakom izađem iz sobe i krenem u kuhinju. Treba mi šalica jake crne kave - možda još napola spavam, možda mi se sve pričinjava. Oh Bože daj molim te da mi se samo pričinilo. Uzmem veliku bijelu šalicu i nasipam kavu od jučer - trenutno me uopće nije briga ako dobijem bolove u trbuhu, samo želim da je ovo sve san - osim Lucasa. Lagala bi kada bih rekla da nisam jučer uživala s njime pokraj sebe. Kavu ispljunem odmah čim sam je stavila u usta. Uzmem svu kavu i ispraznim je u sudoper i stavim kuhati novu vodu. Dok se voda kuha, naslonim se na sudoper i stavim ruke na lice trljajući ga kako bi makla svu frstraciju koja se nakupila u meni od kad sam se probudila. Zaledim se na mjestu nakon što čujem otključavanje vrata. Nitko drugi nema ključ od stana osim mene i Ashley, ali ona je na poslu.

Trebala bi trčati, zvati policiju možda. A umjesto toga ja stojim na mjesto i očekujem katastrofu. Još uvijek sa rukama na licu, počnem gledati oko sebe poput nekog luđaka tražeći savršeno mjesto za skrivanje. Baš krenem napraviti prvi korak kada se snažni koraci počnu približavati sve bliže meni, a onda stanu. Pogledam u stranu i ugledam ga kako stoji ni pet koraka udaljen od mene. Njegov pogled je zbunjen, sive oči stisnute dok pokušava protumačiti što mi se događa.

"Lucas?" Šokirano progovaram gledajući u njega pa u svoje gole noge koje momentarno prekrižim kada shvatim da može vidjeti moje gaćice. "Stephanie?" Uzvraća istom mjerom odmjerivši me od glave do pete. Što dovraga on radi ovdje? Maloprije kada sam se probudila nije ga bilo i sada je odjednom ovdje - prokleto zgodan sa rukama u džepovima.

"Što radiš ovdje?" Nisam uspijela sakriti šokiranost u mome glasu. Namršti se gledajući me zbunjeno. "Sinoć si me zamolila da ostanem. I sada sam ovdje, zar nisam?" Podigne ruku i prođe njom kroz kosu mršteći je. Od kad je Lucasa briga što ja želim? Znam da mogu očekivati svašta od njega - ali nikako nisam očekivala da će ostati sa mnom. Iako sam se nadala da hoće, i evo ga sada ispred mene a ja nemam pojma što da kažem.

"Moramo razgovarati o onome što se desilo jučer i moramo razjasniti par stvati." Oh, ne. Sada će se sigurno onaj napravi-nešto-krivo-i- mrtva- si Lucas pojaviti. Teško progutavši knedlu, kimnem glavom i pogledam u svoje gole noge.

"Idem samo... obući nešto na sebe." Ne mogu voditi nikakav razgovor s njime dok stojim skoro polugola ispred njega. Hvala Bogu na majici što barem jedva prekriva sve ono što trebala. Planiram ga pitati kako sam dospijela u ovu odjeću ali još nije vrijeme za to. Ne želim da preokrene raspoloženje i izjuri van iz stana.