The Mafia Boss

Chapter 9.

"Kako je bilo, Steph?" Upita odmah čim uđem u auto. Bezvoljno zalupim vratima dok iznervirano zakopčavam sigurosni pojas. "Okej, to mi daje odgovor." Kaže kroz izdah.

Upravo sam završila svoj prvi dan na poslu i biti ću iskrena, bio je pravi pakao. Uživala bi kada bih ondje bila svojom voljom bez da znam da je vlasnik firme vođa mafije koja je pobila pola ljudi u klubu.

"Nadam se da ti ne smeta što sam te zvala." Kažem zjevajući, naslonivši glavu na prozor. Ashley je upravo završila svoju smjenu pa sam je nazvala da dođe po mene iako sam se predomišljala oko toga, ne želim da ispadne kao da je iskorištavam.

"Stephanie, ne diži mi tlak na osam sati navečer." Kaže kroz lagani smijeh. Tako je, osam sati navečer. Radila sam cijeli dan bez pauze, od jutra pa sve do sad. Bilo me strah uzeti kratku pauzu zbog Lucasa to jest, gospodina Kingstona. Nisam željela ništa zabrljati, jer sam svjesna kako me to može stajati glave. Ured koji je sada moj je stvarno predivan, nije kao veliki Lucasov, ali je udoban za boravak.

"Što je rekla Rosie?" Upitam pospano.

"Ako te zanima, nije bila ljuta. Rekla je da te razumije i da bi ona napravila istu stvar da dobije priliku da radi u takvoj firmi. Također je rekla, ako ikada nešto bude uvijek će biti otvoreno radno mjesto za tebe." Sada mi je stvarno žao Rosie, nisam ni normalno rekla da dajem otkaz, a ona mi već nudi posao ondje ako se nešto desi.

"Zahvaliti ću joj se kada je vidim ili kad odem do kafića."

"Zar je stvarno bilo tako loše?" Upita nakon par trenutaka slamajući tišinu. Klimnem glavom ne pokušavajući da joj išta kažem. Ako nešto progovorim prasnuti ću u plač, a ako se to desi Ashley će me početi pripitivati dok ne izvuče istinu od mene.

Primjetim kako je jako stisnula volan.

"Taj gospodin Kingston je konj! Što ti je napravio? Samo mi kaži tako da mu mogu odrezati kurac i ošamariti ga njime!" Ljutito govori kroz zube, raširim oči na njezin riječnik i lagano se zahohitam.

"Inače bi ponudila da odemo van i zabavimo se, ali nakon onoga što se desilo mislim da to nije tako dobra ideja."

"Slažem se." Brzo dodam klimajući glavom. Jedva čekam doći doma i skinuti ovu suknju i neugodne štikle koje me jednostavno ubijaju. Cijeli dan sam imala osjećaj kao da hodam po iglama, morala sam ih skinuti dok sam bila u uredu. Nekako mi je bilo malo lakše pošto je Lucas bio veći dio vremena po sastancima i vani tako da sam mogla nekako sa olakšanjem disati.

"Dostigli smo vašu destinaciju, gospođice Johnson. Imajte ugodnu večer." Kaže imitirajući robota. Glasno se nasmijem pokrivši usta dlanom.

"Želiš ući unutra?" Otvorim vrata i bacim još jedan pogled na Ashley koja odmahuje glavom.

"Drugi put, mrtva sam umorna, a koliko vidim i ti si."

"Okej, onda. Vidimo se i hvala ti." Izđem van i zatvorim vrata. Mahnem joj par puta, a ona nasmiješeno uzvrati. Skinem štikle i bosa se uputim prema stanu, nisam luda pa da se u štiklama penjem po stepenicama.

(***)

Podignem pogled prema vratima na kojima sam čula lagano kucanje. Ne znam zašto, ali sam primjetila kako su svaka vrata nečijeg ureda otvorena - naravno vrata gospodina Kingstona nisu.
Čovjek u ranim tridesetima ležerno je naslonjen na vrata dok me promatra sa nekom žudnjom u očima.

"Dobar dan, kako vam mogu pomoći?" Upitam pomalo zbunjeno skupivši obrve.

"Došao sam kod gospodina Kingstona." Odgovori sa dubokim glasom i ja navučem neki osmijeh.