The Mafia Boss

Chapter 10.

"Drago mi je što dajem svoj hotel u dobre ruke." Progovara gospodin Barnes dok ja uzimam bilješke svega što govori. Lucas sjedi do mene i ne mogu si pomoći nego zamišljati slike njega i Care. Pola sata sam bila prisiljena slušati njihova stezanja i uzdase dok sam odgovarala na e-mailove. Da mi nije prijetio smrću, bez problema bi ušla u njihov ured i izderala se kako ured nije zvučno izoliran tako da se malo stišaju.

"Još uvijek moramo voditi razgovor." Lucas tiho, ali ozbiljno prošapta tako da ga samo ja čujem. Klimnem glavom vraćajući pozornost na čovjeka nasuprot sebe. Sastanak se održao sljedećih pola sata sve dok gospodin Barnes nije odlučio da skrene s teme.

"Gospođice Johnson, imam sina vaših godina i bilo bi mi drago kada biste izašli s njime." Zgrcnem se u vlastitoj slini. Širo otvorenih očiju, odmahnem glavom stavljajući olovku i notez na stol.

"Koliko god to primamljivo zvučalo gospodine Barnes, morati ću odbiti. Ne izlazim sa nepoznatim ljudima." Kažem kroz navučeni smijeh samo kako bi sakrila svoje crvene obraze koji gore.

"Ozbiljno Lucase, gdje nalaziš ovakve tajnice? Želim jednu za svoga sina."

Nah, ima ih svugdje, samo im trebaš prijetiti smrću kako bi pristale raditi.

"Skrenuli smo sa teme Mark, jesmo se dogovorili?" Ustajući se sa stolice, Mark klimne. Pruži Lucasu ruku i on je primi, te se rukuju.

"Stephanie, ako se kojim slučajem predomisliš izvoli moj broj." Pruži mi njegovu posjetnicu i ja je uzmem dok mi obrazi ponovno gore. Mogla sam čuti kako je Lucas puhnuo zbog čega sam htjela pogledati u njegovom smjeru, ali sam se suzdržala. Mark i njegova asistentica su napustili sobu za sastanke tako da smo sada Lucas i ja sami.

"Imate li nešto što trebam da napravim?" Upitam iznenađujuće smireno nakon što stanem ispred njega. Iskreno, ponosna sam i iznenađena što uspijevam biti smirena iako iznutra vrištim. Još uvijek mi nije svejedno kada sam sama s njime, pa pobogu on vodi mafiju. Tko zna za što je sve sposoban. Već znam da mu ubiti nije problem, jer onu prostoriju, u kojoj sam bila, nema bezveze.

"Vrijeme je ručka odi na pauzu." Odgovora nezainteresirano ne gledajući me oči dok prolazi pored mene. Zatvorim vrata sobe za sastanke i uputim se u svoj ured. Izgleda kako ću samo nastaviti sa pregledavanjem hrpe papira koje moram razvrstati po datumu. Željela bi ići na ručak, ali ne želim da moje radnje uzrujaju Lucasa. Koliko sam shvatila, ima tanke živce. Sjednem za stol i ispred sebe poredam hrpu papira koje polako počnem svrstavati. Odjednom, vrata se otvore i pogledam u njihovom smjeru. Lucas stoji na ulazu dok promatra mene i papire ispred mene skupljenih obrva.

"Što radiš?"

"Radim?" Namrštim se kao i on, te se neugodno promeškoljim na mjestu.

"Vrijeme je pauze." Ponovi ponovno iste riječi i ja samo klimnem u znaku odgovora.

"Znam gospodine Kingstone. Treba vam pomoć s nečim?"

"Da, trebam te da odeš na pauzu i nešto pojedeš. Ne namjeravam odgovarati kada se srušiš nasred hodnika." Kaže mrtvo ozbiljno. Njegove ruke su sada prekrižene uz prsa, a crna kosa mu je razburušena.

"Imala sam obilan doručak, stvarno nisam gladna." Ne mogu sa vjerujem kako me sada tjera da odem nešto pojesti, a prije par dana je imao uperen pištolj u mene.

"Hajde molim te prosvijetli me i kaži mi što si imala za doručak." Pročistim grlo pa stavim pramen kose iza uha kako mi ne bi smetao.
"Imala sam jogurt i kavu- stvarno nisam gladna, voljela bih kada bi ovo završila do pet." Brzo kažem podizajući pogled prema čovjeku nasuprot mene.

"Uzmi stvari idemo na ručak." Progovara okrenuvši se na peti. Izvadi mobitel i prisloni ga na uho, tako da sada ne mogu vikati kako nisam gladna. Isuse Kriste, vođa mafije me zove na ručak.