The Mafia Boss

Chapter 21.

U ovoj situaciji bi mi dobro došao teleporter da se jednostavno teleportiram na drugi kraj svijeta daleko od Lucasa.. daleko od svih i problema i daleko od svega što ima veze s njime.

"Steph čekaj, idem s tobom!" Pogledam je preko ramena i odmah se zaustavim okrenuvši se prema njoj brzo poput neke furije. "Nema potrebe da ideš sa mnom, mogu sama. Vrati se na svoje mjesto i uživaj." Nasmijem se neiskreno ali sam se stvarno potrudila da osmijeh izgleda uvjerljivo, i očigledno sam uspijela u namjeri da popusti jer me je poraženo izdahla.

"Steph, molim te. Pusti me da ti pomognem i da ti napravim onu pileću juhu pošto se već se osjećaš baš najbolje."

Ozbiljno? Prije bi umrla nego pojela njezinu juhu. Ne želim biti bezobrazna- ali to je čista istina. Naravno, zna napraviti par jela koji nemaju okus po zemlji. Ali kada netko jede njezinu juhu neka mu Bog pomogne da ne umre od trovanja.

"Radije ne bih." Počnem odmahivati glavom a ona se odmah uozbilji. "Zar ti se ne sviđa moja juha?" Na trenutak počnem razmišljati da joj ipak kažem istinu ili jednostavno slažem. Ako joj kažem istinu postoji mogućnost da joj povrijedim osjećaje a to mi nije u planu. Ali ipak, istina je ovdje s razlogom, zar ne? Ona nikada ne bi trebala biti laka.

"Ne."

"Ali prošli put si je jela!" Polako povisi ton. Zataknem pramen kose iza uha i otvorim usta kako bi joj nešto rekla ali riječi ne izlaze, stoga pročistim grlo i zaljuljam se na peti. Na trenutak sam potpuno zaboravila na Lucasa i njegovu poruku i najradije bi da je ostalo tako.

"I kasnije sam se par dana previjala od bolova. Ashley, stvarno mi je žao- ali kuhanje ti nije najača strana i to sama znaš."

"Ouch."

"Istina boli." Dok ona stoji ukipljena na mjestu sa praznim pogledom, približim joj se i omotam ruke oko nje zagrlivši je. "Uživaj u reviji a ja idem. Odspavati ću malo i sutra ću odmah biti kao nova." Nasmijem se i ona klimne glavom.

"Ok. Usput, sutra ću uzeti satove kuhanja i napraviti ću najbolju prokleti pileću juhu na svijetu!" Odlučno se okrene na peti i otiđe natrag na svoje mjesto. Odmah mi lakne jer to znači da me neće pratiti- a stvarno mi ne treba još više problema koji bi se mogli dogoditi ako vidi mene i Lucasa.

Laganim koracima počnem hodati prema izlazu kojemu sam svakim korakom sve bliža i bliža. Možda bi mogla pitati nekoga gdje je stražnji ulaz i jednostavno pobjeći. To zvuči dobro, zar ne? Mogla bi pobjeći od Lucasa i svih problema koji dolaze s njim. Ali onda ponovno, ne bi imala gdje otići. I ptice na grani znaju da bi mi došao u stan i tko zna šta napravio.

"Već sam mislio da ću morati sam po tebe." Nije mi potrebno da pogledam osobu kako bi shvatila tko je. Ostanem mirna na mjestu gledajući u pod. Ako pogledam u njegove oči znam da neću moći skrenuti pogled i to mi sad ne treba.

"Krivo si mislio." Mrmljam ispod daha gledajući u pod. Nastane minuta šutnje koja počinje stvarati nervozu u mome tijelu. Da se na njegovom mjestu nalazi netko drugi, bez problema bi mu očitala bukvicu. Ali kada je u pitanju Lucas, šutnja je najbolja opcija. "Nešto si rekla?" Ton mu postane hladniji i oštriji- potpuna suprotnost od maloprije kada mu je glas držao neku zaigranost koja je jedva bila primjetljiva.

"Uh.. ne." Promucam nervozno progutavši knedlu. Lucas počne hodati ispred mene, a ja ostanem na mjestu nesigurna u to što da radim. Da ga pratim ili jednostavno ostanem na mjestu? Prije nego što sam uspijela razmisliti, Lucas se okrene prema meni.

"Što čekaš? Koliko vidim imaš noge, pokreni se."

Debil.

Bez riječi počnem hodati prema njemu dok ne dođem do njega. Moje nosnice ispuni njegov parfem mirisa metvice koji me odmah oslabi. Oduvijek sam bila slaba ma muške parfeme iako uopće nisam imala nekoga za mirisati. "Osjećam se vrlo dobrodušno večeras tako da idemo na večeru." Brzo pogledom prema njemu tako da me je vrat zabolio zbog prenaglog pokreta.