"Ljudi rade pogreške non-stop, to je ključna stvar života, Lucase!" Govorim kroz smijeh dok on nastavlja pokušavati staviti šlag na moj nos.
Cijela sam prekrivena s brašnom i smijesom od jaja, isto kao i Lucas. Moram priznati, jutro je bilo ugodno i prošlo je u trenu oka - iznenađena sam i sama. Samantha još uvijek ima jedan mali dio mojih misli koji stalno lutaju na nju, ali zbog muškaraca do mene dosta brzo zaboravim na nju.
Da nisam vidjela ovu stranu Lucasa nikada ne bi rekla da postoji. Njegov smijeh je nešto najljepše što sam ikada do sad čula i svaki put kada se glasno nasmije poželim slušati taj zvuk do kraja života. Sa kuhačom u ruci i s brašnom u kosi izgleda poput potpuno drugačije osobe. Njegovo predivno tijelo prekriveno je čokoladom i moram se boriti protiv potrebe da je ne poližem s njega... Iako to uopće ne zvuči kao loša ideja.
"Da su ljudi malo više pametni onda ih uopće ne bi radili."
"Iz grešaka se uči i to je misao života. Bez njih mi ne bi bili mi, i kakvi bismo onda bili? Apsolutno nikakvi. Čovjek nije čovjek ako nije napravio neku grešku i iz nje izvukao pouku koja mu je promijenila život. To je kako sve funkcionira i ti, Lucase Kingstone, to savršeno znaš." Obavijem ruke oko njegova vrata, te prepletem prste, a on uhvati moje bokove i približi me k sebi. Trenutno me uopće ne brine činjenica da mu je cijeli trbuh prekriven čokoladom, a ja nosim njegovu majicu.
Zašto se uopće brinem? Čovjek ima palaču od stana, a ormar da ne spominjem. Neće ni primjetiti fleku na običnoj majici.
"Kako smo uspijeli doći od pravljenja kolača do takve ozbiljne teme? Samo sam ti govorio da više nikad ne zamjeniš sol i šećer, jer sada sve ide u koš za smeće." Otisne maleni poljubac na moje usne, a onda se odvoji od mene kako bi me pogledao u oči.
Otvorim usta u nevjerici, te ga zaigrano udarim po prsima. "Izazivam te da ponoviš to što si rekao! Ja nisam ta koja je izvadila sol i šećer. Uostalom, držiš ih u potpuno identičnoj posudi, kako sam trebala znati što je što?"
"Sljedeći put probaj sastojke koje planiraš koristiti, malena." Poljubi me u kosu, a zatim se odmakne od mene i uzme zdjelu s čokoladom u ruke. "Što ćemo s ovime?" Zamišljene scene kako liže čokoladu s mojeg tijela prođu mojim mislim, stvarajući pritisak među mojim nogama.
"Pojesti ćemo." Kažem brzo, malčice prebrzo. Osmijeh se nađe na njegovim predivnim usnama.
"O, itekako hoćemo. Imam ideju i na koji način." Vraški mi namigne, a onda mi se počne približavati. Još i razmišljamo isto!
"Spremna sam isprobati bilo kakav način, gospodine Kingstone. Ali jedan mi posebno sada pada na pamet." Zavodljivo mu se približim sve dok nisam točno ispred njega - jedva jedan korak udaljena od njega.
Uzmem zdjelu iz njegove ruke, umočim vrh prsta u čokoladu, a onda što sporije i što zavodljivije moguće ga stavim u svoja usta. Dok ga gledam ispod trepavica, lagano sisam čokoladu sa svojeg prsta, a Lucas teško proguta.
"Ne igraš pošteno." Dahne kao da je temperatura naglo porasla. I sigurna sam da je, jer moje tijelo trenutačno gori od vrućine!
"Isto kao i ti."
"Ja nikada nisam igrao pošteno, gospođice Johnson." Zdjela nestane iz mojih ruku, i u sekundi se nađem prislonjena uza zid.
Gladno počne ostavljati poljupce po mojem vratu, pa sve do među mojih grudi. Ne napravim apsolutno ništa da ga zaustavim, niti planiram. Uživam u ovome. Zastenjem jako nakon što osjetim njegovu erekciju na svojem središtu. Odjedom uspori sve svoje radnje, i počne sporo, toliko sporo da sam mislila kako ću umrijeti od mučenja, kružiti kukovima. Samo mogu zamisliti kakav bi bio osjećaj da smo koža uz kožu, definitivno bi bilo još nevjerovatnije nego sada. Užitak svaku sekudnu puni moje tijelo i ako nastavi ovim tempom svršiti ću samo tako. Nije potreban nikakav dodir od njega, mogla bi svršiti samo od slušanja njegovog glasa.
YOU ARE READING
The Mafia Boss
RomanceStephanie Johnson je ambiciozna djevojka koja svim silama želi vratiti svoj stari život natrag, ali to je naprosto nemoguće. Kada se nakon napornih šest godina vrati u New York, Stephanie očekuje da joj život krene uzbrdo, ali kada ode na razgovor z...