The Mafia Boss

Chapter 39.

Nije stigao ni reagirati, a već se našao u snažnom majčinskom zagrljaju. Mogu vidjeti dvoumljenje na njegovom licu koje je jače od njega. Sigurna sam se sada nalazi zbrka u njegovom srcu. Majku nije vidio već duže vrijeme - isto kao i ona njega - stoga sam sigurna da i ona osjeća sve te emocije koje pršte na sve strane.

"Mili Isuse, izgledaš još zgodnije nego zadnji put kad sam te vidjela." Izdahne sretno, gledajući Lucasa u oči s majčinskom ljubavlju. Lucas prevrće očima i uzima njezin dlan u svoje ruke, a zatim ga stavlja na njegove usne.

"Moramo razgovarati." Šokiranost je očita na njezinom licu kao i na mojem. O čemu moraju razgovarati? Mislila sam kako nisu u dobrim odnosima - zbog njega - a sada traži od nje da razgovaraju. Ne želim zvučati bezobrazno, ali kad je poljubio njezinu ruku uopće nije izgledao kao da im je odnos loš. Upravo suprotno, izgledali su kao da je njihova ljubav jača o svega, ma koliko god to otrcano zvučilo.

"U redu. O čemo god morali razgovarati, kasnije ćemo. Želim malo popričati s tobom i sa-" I njezin se pogled nađe na meni, a onda veliki osmijeh nađe put do njezinih usana. "O, moj Bože kako si predivna! Ja sam Jessica, drago mi je upoznati te."

Nabacim svoj najljepši i najveći osmijeh. "Stephanie, drago mi je." Pružim joj ruku, ali samo odmahne rukom kroz smijeh i privuče me u zagrljaj. Baš se voli grliti.

"Rekao mi je da dovodi društvo, ali mi nije rekao da dovodi tako krasnu mladu damu!" Uzvikne sretno. Stvarno je divna kada se smiješi.

"Da, Lucas zna biti vrlo... tajanstven, iznenadi te kad to najmanje očekuješ." Kažem kada napokon nađem pravu riječ za njega. Ošine me pogledom i zadrži ga na meni malo duže nego što je potrebno.

Osjećam se vrlo ugodno u ovoj kući - za sad. Tek sam upoznala njegovu mamu i mislim kako joj se sviđam, ali tu je još njegov tata i ne znam ako ću vidjeti njegovog brata. Lucas mi nije niti rekao koliko dugo ćemo biti ovdje, ali ako ću se svima svidjeti kao što sam se svidjela njegovoj mami, onda se neću žaliti ako ostanemo tjedan-dva.

"Ovo nije još samo jedan provod Lucase, zar ne?" Jessica pita, njezin glas ozbiljan. "Jer mi ona ne izgleda kao takav tip cure."

"Ne, ne. Između mene i nje je ozbiljnije od toga. Planirao sam ti reći za večerom, ali mi smo zapravo zajedno." Njegova ruka nađe se zaštitnički omotana oko moga struka. Oh, Bože, ne mogu vjerovati da ovaj razgovor vodimo ispred ulaznih vrata. Moje oči su narasle istine veličine kao što su teniske loptice nakon što sam registrirala njegove riječi.

Dečko i cura?

Definitivno nismo razgovarali o tome, a sada smo odjednom magično zajedno! Ne žalim se, ali mogao mi je reći da će nas tako predstaviti njegovoj mami kako bi bila pripremljena. Jebote, niti ne znam ako on to stvarno misli ili je to samo kako bi njegova mama dobila ljepšu sliku o nama.

"Oh." Oglasi se iznenađeno, ali sretno. "Nisam to očekivala, drago mi je zbog vas."

"Da, vrlo smo sretni što smo našli jedno drugo." Prozborim kroz čistu sreću u glasu, koja je iskreno ondje, ali moje riječi su nategnute.

Užasno mi je drago što smo pronašli jedno drugo, itekako jest. Ali ne može govoriti ovakve stvari svojoj obitelji kao da su ništa. Sretna sam jer me je predstavio kao svoju djevojku, ali to mi ništa ne znači ako to on uistinu ne misli.

"Tako mi je drago zbog vas, nisam nikada mislila da će moj Lucas naći nekoga! Isuse, još smo uvijek pokraj vrata, uđite unutra, smjestite se i Stephanie, osjećaj se kao kod kuće."

"Hvala vam gospođo Kingston." Zahvalim se sa osmijehom.

"Daj molim te, nisam toliko stara. Zovi me Jessica."

"Hvala vam Jessica." Ispravim se.

"To je već bolje." Lucasov topli dlan nađe se na donjem dijelu mojih leđa i počne me lagano voditi do dnevnog boravka. Sjednem na smeđi kožni kauč sa Lucasom pored mene. Jessica nam je ponudila piće, ali sam ljubazno odbila sa isprikom kako nisam žedna isto kao i Lucas.

"Pošto ste zajedno sigurna sam kako biste voljeli biti u zajedničkoj sobi, jesam li u pravu?"

Oh, itekako jeste.

Pogledam u Lucasa koji reče kao iz topa: " Naravno da bismo željeli biti u zajedničkoj sobi."

Nadam se da ne misli kako ćemo raditi nešto u njegovoj sobi, jer nema šanse da radim bilo što seksualno dok se nalazimo u kući njegovih roditelja. Možda to njemu uopće ni ne smeta, ali zato meni stvara nelagodu. Naravno, voljela bi se... opustiti s Lucasom i dopustiti mu da radi sa mnom što želi, ali sad kad smo pod istim krovom kao i njegovi roditelji, mislim kako to ne bi bila baš dobra ideja.

"Tako sam si i mislila." Namigne nam i ispije gutalj svog martinija. "Pretpostavljam da želite spavati u tvojoj sobi, pa ću reći Leonardu da ponese kofere." Obraća se Lucasu sa nježnim tonom glasa. Imam osjećaj kao da želi vrlo strogo pripaziti na ono što govori, valjda ne želi pogoršati odnose između njih.

"Ne. Neka ih odnese u jednu od gostinjskih na drugom kraju kuće." Jessica se namršti isto kao i ja. "Želimo malo privatnosti." Objasni on. Oh, Bože! Tko zna što joj sada prolazi kroz glavu.

Jessica se zakašlje i na trenutak pomislim kako se zgrcnula s martinijem. "O, da, naravno! Nema problema, Lucase. Vi ste sada odrasli ljudi, normalno je da ste seksualno aktivni. Oprosti što o tome nisam prije razmišljala."

"Dragi Bože. Ne, nemojte ništa tako m-" Započnem, ali me brzo zaustavi i odmah prestanem bacati riječi na nju.

"Oh draga, u redu je. To je sasvim prirodna stvar." Mislim kako bih mogla propasti u zemlju od srama. Ja i Lucas uopće nismo došli do te razine u našoj... vezi? Da li bi mogla to tako nazvati?

"Ne mi ni-"

"Potrebna nam je privatnost." Jebi se Lucase! Nisam se uopće uspjela izvući iz ove sramote radi njega. Njemu uopće nije problem to što njegova mama misli kako spavamo skupa. Pa k vragu i sve! Mogla bih se sada ubiti koliko me je sram.

"Oh, naravno! Ugodan boravak, Stephanie. Nadam se da će ti se svidjeti ovdje i molim te osjećaj se kao kod kuće. Samo bez srama."

Pročistim grlo, gledajući u pod kako bi izbjegla njezin pogled. Ne želim da vidi moju sramotu koja se doslovno može osjetiti na kilometar.

"H-hvala." Kimne mi s osmijehom, a potom uzme praznu čašu u kojoj je bio martinij i napusti dnevni boravak.

Put do sobe gdje ćemo ja i Lucas boraviti u narednih par dana, je i više nego kompliciran. Kuća ima doslovno milijun hodnika i još više vrata. Lucas mi je objasnio kako kuća ima puno kupaonica i spavaćih soba, ali nisam mislila da će ih biti toliko puno. U kuću se može useliti više od sto ljudi, a koliko ja znam, ovdje žive samo njegovi roditelji, a za poslugu i njegovog brata nisam sigurna.

"Mama ti je vrlo... izravna." Kažem namrštano, psujeći mentalno na samu sebe jer nisam našla bolju riječ.

"Lako za to. Rekao sam ti da ćeš joj se svidjeti, doslovno ti jede s ruke." Pjevuši ponosno jer je bio u pravu.

Ne mogu si pomoći a da se ne nasmijem na njegovu zaigranost. Kada sam ga prvi put ugledala nisam mislila da može biti ovakav.
"Ajme meni!" Uzviknem uzbuđeno, brzo potrčavši prema divnoj drvenoj ljuljački koja se nalazi odmah pored crvenih ruža.

Osjećam se kao da sam se vratila u mlađe dane. Cijelo svoje djetinjstvo sam provela na ljuljački u parku ispred moje zgrade. Iako su se na njoj svakodnevno ljuljala djeca, ona je za mene bila samo moja.

"Gurni me." Naredim poput djeteta, bacajući pogled preko ramena kako bi vidjela Lucasa koji me promatra sa zamišljenim pogledom i osmijehom na licu.

"Oprosti, što?"

"Zaljuljaj me."

"Nevjerovatna si." Objavi on kao da to nikada nisam čula. Rekao mi je to više puta i svaki put bi se samo nakesila od uha do uha.

"Da, volim i ja tebe." Nasmijano kažem, uopće ne razmišljajući o svoji riječima - samo su izašle iz mojih usta.

A onda sve utihne.

Ja šutim, on šuti, a samo se čuju cvrkuti ptica i meni nepoznati ženski glas.

"Lucase!"