The Mafia Boss

Chapter 25.

Njegove riječi neprestano mi je ponavljaju u glavi i koliko god ih se htjela riješiti, staviti sa strane i krenuti dalje - ne mogu. Muškarac ispred mene je definicija slomljenog i u ovom trenutku napravila bi sve da skupim njegove slomljene komadiće i spojim ih ponovno zajedno. Nemam pojma što je uzrokovalo da kaže ono, ali radije bi da nije ništa rekao jer sada znam da neću moći mirno spavati. Najgore od svega je to što i sama znam da je radio loše stvari i sudeći po njegovim riječima, nije ponosan na njih. Njegove riječi utjecale su na mene više nego što bi trebale iz meni nepoznatog razloga. Nakon svega lošeg što sam proživjela radi njega, još uvijek nađem ono nešto što zbog čega bi željela biti u njegovoj blizini. Koliko god sludo zvučalo, želim biti njegov anđeo. Želim mu dokazati da još uvijek postoji svjetlost u njegovom životu samo je treba pronaći.

Podignem pogled i susretnem se s njegovim sivim očima koje na moje iznenađenje gledaju ravno u mene. Ne znam zašto jednostavno nije stao kada sam mu postavila pitanje ako želi biti spašen. Očekivala sam burnu reakciju, a dobila sam njegovo mišljenje koje me potpuno izbacilo iz takta.

"Nemoj to govoriti." Tiho mu kažem, gledajući ga pogledom koji sam dobivala onog dana kada mi je mama umrla - pogled žalosti. Kao da je u njemu nešto puklo i odmah se odmakne od sudopera. Odmahne glavom prilazeći mi sve bliže i bliže. Ovoga sam se i bojala, bojala sam se njegove rekacija koja je upravo onakva kakvu nisam željela da bude.

"Ne gledaj me tako, Stephanie!" Povisi glas zbog čega se iznenađeno trgnem na mjestu. Ostanem sjediti i gledati ga raširenih očiju kako hoda lijevo-desno ne skidajući pogled s mene.

"Ovo je upravo taj razlog zašto sam trebao otići odmah jutros! Ali ne! Svejedno sam ostao kako bi na kraju s tobom vodio razgovor o ovim sranjima! Da li si zato željela da ostanem? Kako bi ti pričao o ovim glupostima koje se tebe apsolutno ne tiču?" Počne se derati iz sveg glasa i odmah nježni Lucas koji je bio ovdje sa mnom, otiđe u zaborav. Ne želim ga ovakvog! Samo sam ga pitala da li želi biti spašen. Nisam ništa loše imala u namjeri, a svejedno sam uspjela napraviti ogromno sranje.

"Željela sam da ostaneš zato jer sam htjela da budeš sa mnom!" Skupim svu hrabrost koja je ostala u meni i razderem se na njega iz sveg glasa. Skupim šake uza se kako bi spriječila suze koje prijete mojim očima. Odlično, još mi fali i da se rasplačem ispred njega. Nije kao da bi mi bilo prvi put da me vidi kako plačem. Nastane ogromna tišina, ni jedno od nas nema muda da progovori. Nakon samog gledanja jedno u drugo postalo mi je jasno da ne planira ništa reći.

"Zar toliko puno tražim?" Nisam bila ni svjesna svojih suza koje se već sada slijevaju niz moje lice. Ne trudim se ni obrisati ih. Ako sada ništa ne kaže - onda stvarno ne znam što da napravim. Ovakve scene vidjela sam samo na filmovima - ali evo, upravo je ja proživljavam na vlastitoj koži.

Gdje je nestao onaj Lucas od jučer? Zašto mi se ne otvori i jednostavno mi ne kaže što osjeća? Voljela i to. Oh kako bi voljela! Ali vrlo dobro znam da o tome mogu samo sanjati, jer ispada da će Lucas zauvijek ostati jedna velika misterija koju neću moći riješiti.

"Ne." Prošapta tiho, toliko bolno da sam mogla osjetiti tu bol kako me para u prsima. "Ali tražiš nešto što ti ne mogu dati."

"Zašto ne?" Upitam ga kroz šapat. Krene nešto reći i sada bi umrla samo da čujem njegov odgovor - ali nas je prokleti zvuk mobitela prekinuo. Naravno da mu je zazvonio telefon upravo u onom trenutku kada sam očekivala odgovor!

"Kingston." Strogo profesionalno javi se na telefon i onaj Lucas koji me je po prvi puta gledao s boli u očima je nestao. Ovo ispred mene, je isti onaj Lucas kojeg sam prvi put upoznala. "Ne... Kojeg vraga namjeravaju s tim hotelom? Dolazim odmah."

Ne! Ne želim da otiđe. S mobitelom u rukama uputi se u dnevni i ubrzo se vrati sa gornjim djelom odijela koji brzo navuče na sebe. Ostanem na mjestu i nastavim gledati u praznu točku s koje jednostavno ne mogu maknuti pogled. Želim ga pogledati i vidjeti njegove sive oči još jednom - ovo možda ipak bude zadnji put da imam priliku to napraviti.