The Mafia Boss

Chapter 4.

Čim ugledam kako zatvara vrata za sobom, u olakšanju ispustim izdah za koji uopće nisam znala da držim u sebi. Sada mi je službeno gospodin Kingston utjerao strah u kosti. Lagala bi kada bih rekla da me nije strah. Rekao mi je prijetnje jasno i glasno stoga ne planiram riskirati i ignorirati ih kao da se nikada nisu desile. Znam da sam pretjerala sa svojim riječima, okej, možda malo i previše, ali jednostavno si nisam mogla pomoći. Ne znam zašto je tako bilo...

Bilo kako bilo, gospodin Kingston je jasno rekao kako ne želi da se vrijeđa njegova plavuša. Jasno je kao dan da ima nešto među njih. Ne znam da li mu služi kao provod za jednu noć ili je tu nešto ozbiljnije. Neki novinski članci su jasno izjasnili kako je gospodin Kingston 'jebač' i to mi je možda potvrdio za izjavom, "Imate usta gospođice Johnson, nadam se da mogu raditi i nešto drugo osim da ih koristite za vrijeđanje mene i moje asistentice."

Stvarno se nadam da je to rekao samo kako bi me ušutkao, ako mu je to bio plan, uspio je u tome. Unatoč njegovim prevreznim riječima, veći su mi problem njegove prijetnje. Skoro svi živi znaju da je Kingston jedna od najuspiješnijih tvrtki i da je gospodin Kingston jedan od najuspiješnijih ljudi. Ne samo da ima status već i ima ogromne veze. Može me bez problema sravnati sa zemljom i ja se nadam da taj dan neće doći. Ovdje mogu dobiti otkaz bez problema, ako povuče neke veze. Također i može srediti to da se više nigdje ne mogu zaposliti, a to bi doslovno značio smak svijeta za mene.

Najbolje bi riješenje bilo da se ne igram s vatrom, jer ću se na kraju opći.

Potresem glavom, micajući neželjene misli. Spustim pogled prema stolu gdje je maloprije sjedio on. Jasno se ističe zelena novčanica od sto dolara.

Ozbiljno, što je to sa današnjim bogatašima? Ja sam prije morala raditi jedan cijeli dan samo kako bi zaradila sto dolara, a današnji ih ljudi ostavljaju po stolovima poput komadića smeća. Pretpostavljam da ne želi ostatak kada je ostavio samo tako novce na stolu. Ne žalim se, bolje za mene.

Sljedećih sat vremena sam pospremala stolove, ljudi su dolazili i napuštali kafić svako malo. Iako mi je ovo tek prvi dan, ide mi vrlo dobro. Čak me je i Rosie pohvalila skupa sa Jamesom i Naomi, naravno i Ashley.

"Znaš, razmišljala sam." Ashley progovori, probijajući tišinu među nama.

"O čemu?" Stavim žličicu sa strane, micajući pogled s nje.

"O tome da večeras odemo van." Umiljato se osmijehne pokazajući svoje ravne, bijele zube. Ashley vrlo dobro zna da nisam tip osobe koje voli izlaziti van preko tjedna, ali svejedno radi planove.

Otpijem gutalj kave. "Možeš otići bez mene." Kažem sležući ramenima. Nakon posla smo došle u ovaj ugodan kafić koji poslužuje nevjerovatnu kavu. Naravno, nije bolja od one koje poslužujemo u R&A, ali je još uvijek dobra.

"Ma daj, Steph! Živi malo!" Uzvikne razočarana mojim odgovorom.

"Pa živim." Kažem tiše.

"Nije istina! Ne radiš ništa zabavno!" Namršti se.

"Živjela sam šest godina u Italiji sa tatom i onom rospijom. Ako ti to nije ništa... onda ne znam."

Uputi mi onaj pogled i ja je dosađeno pogledam.

"Znam da mi je život dosadan, ne moraš mi to nabijati na nos." Preokrenem očima dok prolazim rukom kroz kosu. "Nego, nikada te nisam pitala. Zašto se kafić zove R&A?"

"To su prva slova Rosiena imena i njezinog muža, Adama."

"Rosie je oženjena?" Iznenađeno podignem obrve.

"Duh, što si očekivala?" Zahohita se. "Uglavnom, ja stvarno večeras želim ići van." Doslovno zacvili i pogleda me sa njezinim molećim pogledom.