The Mafia Boss

Chapter 40.

Svrnem se oko sebe kako bi našla ženu koja doziva mojeg muškarca. Prošli smo kroz toliko toga, kroz toliko drame i loših stvari da sam već stvarno umorna. Strepim da će sve ono lijepo što smo imali pasti u vodu svaki tren, a ja to ne želim.

I onda je ugledam. Starija žena u svojim - sigurna sam - ranim šesdesetima, hoda prema nama s ogromnim osmijehom na licu. Odjevena je u uniformu služavke, a njezina crna kosa zavezana je u urednu pundžu.

Očekivala sam da će zagrliti Lucasa, pošto se očito poznaju, ali umjesto toga je uhvatila moje obraze u svoje dlanove i počela me promatrati od glave do pete. "Mili Isuse, da li je to ona? Predivna je! Pogledaj te ženstvene bokove, sigurna sam da nećeš imati problema kod rađanja!"

Koji vrag?

"Drago mi je upoznati vas." Mrmljam pomalo zbunjeno, tražeći kutom oka Lucasa kako bih mu poručila pogledom da me spasi. Ali nije. Samo se je nasmijao i zagrizao unutrašnjost obraza kako bi spriječio pucanje u smijeh. Baš ti hvala, Lucase.

"Sigurna sam da imaš dušu Marije Terezije i tijelo Viktorijinog anđela! Savršena kombinacija" Ok. Koji se kurac sada dešava? Ova žena je stvarno ljubazna, ali jebote, njezine riječi me potpuno izbacuju iz takta.

Lucas se zakašlje i sigurna sam kako se spriječava da ne kaže nešto neprimjereno.

"Nisam se predstavila. Ja sam-" Krenem joj pružiti ruku, ali prije nego što to uspijem napraviti nađem se u čvrstom zagrljaju. Ponovno pogledam u grčkog boga koji samo sleže ramenima.

"Stephanie Johnson. Anđeo kojeg je Bog poslao mojem Lucasu. Nema potrebe za predstavljanjem, znam sve o tebi - barem ono što mi je on rekao." Udalji se malo od mene, ali ne miče ruke s mojih ramena, a onda namigne Lucasu.

Ova žena je netko poseban. I ne kažem to samo zato jer vidim da je odnos između nje i Lucasa poseban, već kažem to jer mogu vidjeti tu neku toplinu i dobrotu koja zrači iz nje. Očigledno joj Lucas puno toga govori -postoji li stoga neka mogućnost da onda zna neke stvari koje bi voljela znati? Možda zna tko je Samantha. U zadnje vrijeme mi se samo to ime mota po glavi i nikako da ga se riješim.

"I ja sam čula puno toga o vama." Glatko slažem kutom oka promatrajući Lucasa. Nadam se da može vidjeti kako mentalno bacam noževe na njega.

"Draga, ne laži." Namigne mi. "Čitam te kao knjigu. Nema potrebe za neugodnošču, znam da Lucas nije osoba koja će drugima pričati o svojim bližnjima, ali za tebe je napravio iznimku."

"Ajde dosta pravljenja kao da nisam ovdje. Nalazim se odmah do vas i neću tu samo stajati i slušati kako govorite kakva sam osoba. Beatrice ispričaj nas, Stephanie mora nazvati nekoga." Njegov glas je u jednom trenu pomalo zaigran a već u sljedećem vrlo ozbiljan.

Nježno me povuče za ruku što dalje od znatiželjnih očiju vedre Beatrice koja još uvijek gleda u mene sa ogromnim osmijehom na svojem licu.

Zbunjeno pogledam u njegovu vilicu koja je svakom sekundom sve više stegnuta. Koji mu je sad? Beatrice je željela pričati sa mnom i iskreno, i ja bih voljela sa njom. Sigurna sam da zna dosta toga o Lucasu i to bi mogla iskoristiti da saznam više o njemu pošto mi on neće da ništa kaže.

Upoznali smo se, ali to je površinski. On zna sve o meni, a ja ništa o njemu i to mi ne daje mira. Cijenim to što se trudi oko nas, ali ne znam kako će ovo funkcionirati ako on nije iskren prema meni.

Veze su bazirane na iskrenosti i osjećajima koja dijele oba partnera. Volim ga, želim mu to reći, ali što ako on to ne kaže natrag? Moje srce to ne bi moglo podnijeti i tad bi najvjerovatnije pukla.

"Što to radiš? Nepristojno je da me odvlačiš samo tako." Pokušavam se odmaknuti od njega, ali ne uspijevam. Unatoč tome što mu je stisak nježan, u isto vrijeme je i dovoljno snažan da ne pobjegnem.
"Možda bi željela nazvati Ashley."