Chapter 51.

7.7K 271 16
                                    

Ovo je predobro da bi bilo istinito. Uštipnula sam se najmanje sto puta. Ne mogu vjerovati da je Lucas Kingston rekao te dvije riječi na glas. Osjećam se sretno, ali i uplašeno u isto vrijeme. Što ako se odjednom predomisli i povuče riječi natrag? Ne znam kako bih to preživljela.

Sjedim u svom uredu i promatram zauzete ulice New Yorka. Život mi je trenutno poput sna. Toliko sam sretna da se čini kao da je sve nestvarno. Strah me da ću se odjednom probuditi i sva sreća će nestati.

Ali ovo nije san. Lucas je stvarno rekao da me voli. Stvarno mi je dao prsten i stvarno smo jučer cijelu noć proveli vodeći ljubav. Bilo je divno! Bio je nježan, pažljiv kao da nam je prvi put. Stalno mi je govorio kako me voli, a srce bi mi poskočilo svaki, ali baš svaki put.

"Oprostite, ovo je došlo za vas." Okrenem se na stolici i zateknem Holly s recepcije na mojim vratima.

"Nisi mi to trebala nositi -sama sam mogla po to." Ustanem se i uzmem buket cvijeća. Vjerovatno je od Lucasa. Nasmiješim se na lijepu gestu. Osjećam se poput tinejđerke koja je zaljubljena preko ušiju.

"Nemaju karticu, ali šalje vam ih neki Anthony."

Ukočim se od glave do pete i pogledam je u oči.

"On je ovdje?"

"Mhmm želi vam sretan rođendan u zakašnjenu."

"On je baš ovdje? U zgradi?" Upitam još jednom isto pitanje i cvijeće odmah pustim da padnu na tlo pored mojih nogu kao da sam se opekla. Klimne i zbunjeno pogleda u cvijeće na podu pa ponovno u mene.

"D- da jeste li u-"

"Kamo je otišao?" Upitam brzo prekinuvši je usred rečenice.

"Kod gospodina Kingstona u-"

Protrčim pored nje mrmljavši jedno brzo hvala, ali me nije čula. Nije me briga. Trčim kao da me vrazi progone. Ne mogu vjerovati da taj sotonin sin ima muda doći ovdje.

Bez kucanja uđem u Lucasov ured i zateknem ga kako stoji ispred Anthonya s vrlo bijesnim izrazem lica. Bez ikakvog razmišljanja stanem između njih dvoje i nabacim hrabri izraz lica iako zapravo u sebi potpuno treperim od straha. Ne znam što mi je bilo da sam razmišljala da ga pitam o Samanthy.

"Mislim da i sam znaš kako nisi dobrodošao ovdje, stoga te molim da se okreneš i vratiš otkuda si i došao."

"Mislim da tvoj dragi ne bi želio propustiti što imam za reći." Vragolasto se nasmiješi i prođu me trnci.

"Što god da si imaš za reći možeš si zabiti u tu tvoju-" Osjetim Lucasove prste oko svojih usana i namršteno se počnem koprcati kako bi se oslobodila. Koji vrag sad izvodi?

"Reci što imaš i bježi odavde." Lucas naredi.

"Samantha je živa."

I odjednom mi sve postane nejasno.

Lucas se od šoka cijeli ukoči i makne prste s mojim usana.

"Mislim da je vrijeme da svi sjednemo." Anthony progovara s pobjedničkim smješkom na licu. Gad je jednostavno znao da Lucas nema izbora sada kada sam ovdje.

"Jebi se, Anthony." Kaže Lucas kroz zube.

"Onda, ćemo sjesti na kauč? Čini se udoban."

(...)

Znate onaj osjećaj kada jednostavno ne možete nešto procesirati u svojoj glavi i samo poželite razbiti nešto jer vam ništa nije jasno? Tako se ja osjećam. S ustima širo otvorenim i razgraničenim očima promatram Lucasa koji se uopće ne pomiče, a Anthonyeve oči samo promatraju nas dvoje.

The Mafia BossWhere stories live. Discover now