The Mafia Boss

Chapter 34.

Njegovo pitanje me je potpuno izbacilo iz takta. Naravno da mi je potreban posao, i ja se trebam od nečega prehraniti, ali jesam li spremna da se ponovno vratim ovdje? Ako pristanem, hoće li to promijeniti neke stvari? Ja i Lucas sada imamo drugačiji odnos, a ne želim da to utječe na moj posao. Također ne želim da me sve žene u zgradi gledaju ispod oka kao što su to radile kada sam dolazila s Lucasom.

Definitivno bi trebala razmisliti o svemu i dobro promisliti što bi bilo ispravno. Ispada glupo da stvaram toliki problem oko ovakve stvari, ali ne želim da na kraju moj posao ovdje pokvari odnos među nama. Sada smo napokon počeli napredovati i to mi stvarno puno znači.

Nikada nisam mislila da ćemo Lucas i ja doći ovako daleko s odnosom, a evo nas sad! Od kada sam ga upoznala svašta sam prošla, ali također sam se i zbog njega sam se ponovno počela osjećati živom.

"Zar to ne bi izazvalo smutnju?" Forsiram riječi kroz smijeh, kutom oka pogledavši u njega. Zbunjeno se mršti dok ja gutam knedlu. "Mislim, zar nemaš asistenticu? Ne bi bilo u redu da je samo tako otpustiš radi mene."

"Nije me briga za nju. Ona bi dobila svoj novac koji bi je trebao progurati dok si ne nađe novi posao, a ti bi ponovno radila za mene i mogao bi držati oko na tebi." Znači u tome je stvar. Ja sam mislila da me želi ovdje kako bi bila bliže njemu, ali na kraju ispada da to uopće nije razlog.

"Samo zbog toga bi želio da sam ovdje? Kako bi mogao držati oko na meni?" Povrijeđena sam njegovim riječima i to uopće ne pokušavam sakriti. Voljela bi ponovno raditi ovdje, a to će se ostvariti jedino ako mi da pravi razlog za to.

Preokrene očima dok rukom hvata stražnji dio mog vrata i lagano počne masirati. Opustim se istoga trena. "Malena, i sama znaš zašto te želim ovdje. Ako ponovno počneš raditi imao bi te bliže sebi i bio bi mirniji i bez straha da ti se nešto može dogoditi. Ovako se ne bi morao brinuti gdje si i bio bi uz tebe svaku minutu."

Njegove riječi su istinite i imaju poantu. I ja bi voljela da mogu biti samo uz njega bez ikakvog razdvajanja, ali ako ću pristati na njegovu ponudu, prvo moram nešto saznati.

"Viđaš li se još sa Carom?" Moj glas je ravan i hladan, ali popunjen nadom da ću dobiti odgovor kojeg želim čuti. Osjetim kako se njegovo tijelo ukočilo ispod mene, ali se ubrzo ponovno opustio i ispustio izdah.

"Od kuda ti sad to pitanje?"

"To nije odgovor, Lucase."

"Ne, malena. Ne viđam se s njom." Voljela bi kada bih mu mogla vjerovati, ali u meni postoji tračak sumnje koji ne mogu izbrisati.

"Znaš, ne vjerujem ti." Ustanem se i odmah poželim natrag sjesti kako bi osjetila njegovu toplinu na svojem tijelu. Ali to ne napravim, već zaobiđem stol i sjednem nasuprot njega. "Cara je dosadna i pravi davež. Ne vjerujem da te je pustila na miru samo tako." Zaigrani smiješak se nađe na njegovim usnama.

Što je sad zabavno?

"Jesi ljubomorna?" Ustane se i počne hodati prema meni. Uhvati obje moje ruke, podignuvši me na noge.

"Naravno da nisam, samo ne želim da se netko... mota oko tebe." Oh da, ljubomorna sam i mrzim to što jesam. Ali, tko ne bi bio? Doslovno se svaka žena mota oko njega i ne volim to.

"Moja malena je ljubomorna..." Počne pjevušiti dok svoje lice približava mojem vratu. Nagnem glavu u stranu kako bi mu dala više prostora, a onda osjetim njegov osmijeh uz svoju kožu. "Ne brini se malena, nisi jedina. Ako vidim da te netko gleda ili skida pogledom, odmah ću mu skinuti oči." Spoji svoje usne s mojima i gurne mi jezik u usta prije nego što uspijem reagirati. Želim voditi ozbiljan razgovor s njime, istoga trenutka, ali ne mogu. Naši jezici vode bitku za vodstvo, i za sad, on vodi.