Chapter 37.

9.9K 469 123
                                    

Potpuno sam se šokirala kada je Lucas zapravo otvorio komadić svoga srca i rekao mi o odnosu između njega i njegova brata - Dominica.

Rekao je da su uvijek bili na ratnoj nozi, ali da ga je bez obzira na to volio. Nisam ga prekidala dok je pričao, smatrala sam da su sva braća takva, ali moje mišljenje se preokrenulo kada je rekao da ni dan danas ne pričaju. Ne viđaju se niti stvaraju ikakvu komunikaciju, a Lucas ga svejedno voli.

Dio mene ga je želio pitati što to se zbilo između njih da je sada ovako kako je, ali sam zadržala jezik za zubima. Muškarac kojega volim mi se napokon počeo otvarati, i nema jebene šanse da sada to uprskam svojom znatiželjom.

Naravno, također me još uvijek muči nepoznata žena - Samantha. Kopala sam po njegovoj sobi iako je to bilo potpuno krivo od mene, ali nisam našla apsolutno ništa što bi mi dalo bilo kakav trag na nju.

Imam osjećaj kao da imam vraga na jednom ramenu, a anđela na drugom, i oboje mi govore potpuno suprotne stvari.

Vrag kao vrag, vuče te na zlo i na ono što te može jedino sjebati, ali ne mogu skrivati kako mi se njegov prijedlog ne sviđa. Govori mi da razgovaram s Anthonyem, no ako napravim, mogu jedino snositi posljedice.

Nemam baš lijepa sjećanja od kad sam ga zadnji put vidjela, i sada bih najviše željela da je negdje iza rešetaka gdje trune do smrti. Moje želje su užasne, ali istinu na sunce, jedini mi je koji mi može dati prave odgovore.

"... tako sam završila u Italiji. Sviđa mi se sve u vezi nje, osim nekih ljudi, ali već slutim da znaš na koga ciljam." Govorim kroz smijeh. Iako već zna, ispričala sam mu kako sam završila u Italiji i sve što se tamo događalo. Pričala sam mu o tatinoj kuji od zaručnice koju je upoznao kada mi je banuo u stan, i još mnogo toga.

"Ponekad ljudi ne mogu živjeti u bajci, malena." Nježno kaže, promatrajući me s malim osmijehom u kutu usana. Nešto mi govori da on to najbolje zna.

"Jasno mi je to, ali smatram da me je život već dovoljno kaznio kada mi je mama umrla. Od tada je sve jednostavno krenulo nizbrdo." Skrenem pogled na svjetla grada, a zatim udahnem. "Znaš koliko ovdje ima ljudi? Puno i previše. Svaki dan se probude s problemima i odu spavati s njima. Tužna sam jer je mama onako otišla, ali milijune ljudi ima gore probleme od mojih, a tu ti se žalim. Ne želim biti sebična osoba." Isuse Kriste, zašto ovaj divan sastanak moram uništiti jebenim jadima? "Žao mi je nisam mislila ići tako da-"

"Da se nisi usudila ispričavati, Stephanie. Silno mi je žao što si izgubila tako voljenu osobu, ali moraš znati da bi bila užasno ponosna na tebe kada bi sada bila ovdje. Ponekad je život okrutan, što je većinu vremena." Duboko uzdiše kao da tjera riječi van iz sebe. "Ni ja nemam ne znam kakav odnos s roditeljima. S ocem razgovaram samo kada je potrebno u vezi posla, a majka? Ona me pokušava kontaktirati već duže vrijeme, ali sam toliki gad da joj se ne želim javiti na telefon."

Znam da se iza njegovih riječi krije još jedna priča. Majka i sin ne prestaju pričati samo tako, i sada je ovo postala još jedna stvar koju želim otkriti - što se uistinu zbilo između njega i njegove majke.

Toliko tajni, toliko pitanja, a toliko malo odgovora. Ali neću dopustiti da nas sada to razdvoji! Ovaj put ću razmišljati ispravno i neću ga pitati što se dogodilo. Možda mi jedan dan kaže, a taj dan će doći kad bude spreman. Previše ga volim da uništim ovo između nas, ma štogod to bilo.

"Toliko je gadno, huh?" Sažaljenje napuni moje oči. Istoga trenutka reagira i počne mahati glavom, promatrajući me oprezno.

"Ne gledaj me tako, ne zaslužujem da me netko gleda sa žaljenjem, a pogotovo ne ti." Mislila sam da će ovo biti jedna od onih večera gdje se priča o laganim temama, a na kraju sam saznala o njemu puno više nego što sam očekivala da ću. Ne žalim zbog toga, ali mi je teško gledati ga ovakvog.

The Mafia BossDove le storie prendono vita. Scoprilo ora