The Mafia Boss

Chapter 54.

Znači kuhinja je gotova.

Dnevni boravak isto.

Kupaonica također.

Spavaća soba isto.

Čišćenje mi pomaže da zaboravim na neke stvari, a to je ono što mi je sada potrebno.

Pospremam svoj stan već dva sata u nadi da će vrijeme proći i da će me Lucas nazvati kako je sve u redu, ali moj mobitel ne zvoni.

Odbila sam ponašati se poput derišta i krenuti u potragu za njime kao što sam to napravila prošli put. Odlučila sam ostati ovdje, pokušati zaboraviti na to što se događa i čistiti kako bi mi vrijeme prošlo brže. Zvala sam Ashley da dođe, ali mi se nije javila.

Čuvar kojeg je Lucas zadužio da me čuva nalazi se u hodniku ispred stana. Zvala sam ga unutra, ali je pristojno odbio. Nije mi se dalo prepirati stoga sam samo bila potvrdno kimnula i ušla u stan te započela s čišćenjem. Sad kad sam gotova, nemam pojma što da dalje radim. Prolazeći prstima kroz kosu, puhnem iznervirano.

Dohvatim mobitel sa stolića te uđem u imenik i kada nađem ime koje tražim ponovno pritisnem zovi.

Zvoni jednom, zvoni drugi put pa treći.

"Reci ljepotice," veselo dobaci. Praktički mogu čuti osmijeh na njezinom licu.

"Bi li bila duša i došla do mene?" Slatko izgovaram dok sjedam na kauč.

"Bi li bila duša i otvorila bocu vina?" Istim tonom odgovara i mogu čuti kako nešto šuška sa strane.

"Naravno," kažem ko iz topa. Samo neka dođe i oslobodi me muke. Izludit ću tu sama.

"Već sam u autu. Vidimo se, srećo! Ljubim te!" Osmiješim se i pozdravim je. Krenem prema kuhinji i uzmem bocu vina te dvije čaše za vino.

(...)

Zastanem kad čujem neko dobacivanje.

"Šef je jasno rekao nitko van i nitko unutra," hrapavo kaže.

"Ne govori gluposti i pusti me unutra," Ashley iznervirano dobaci i odmah krenem prema vratima kako bi ju pustila unutra. Praktički sam spasila ovog lika.

"Ne želiš ju vidjeti ljutu, vjeruj mi," kažem mu gledajući ga u oči. Uhvatim Ashley za ruku i povučem ju u stan.

"Kakav šupak," iznervirano promrmlja hodajući prema kuhinji sa vrećicom u rukama. Njezina cvjetna haljina je predivna i odmah si dodam podsjetnik u glavi da ću joj je morati ukrasti.

"Da, pa, svi muškarci su šupčine tako da..." mrmljajući sliježem ramenima. "Zašto si kupovala vino? Imam dvije boce tu," upitam dok ona vadi bocu crnog vina iz vrećice.

"Od viška glava ne boli," odgovara s osmijehom. Žena je u pravu.
Nasmijem se na glas. Uzmem bocu vina i otvorim ju te nam natočim vino.

"Sjedi," kažem. "Hoćeš li pojesti nešto?"

Molim boga da kaže ne jer tu nemam apsolutno ništa za jelo.

"Nope, jela sam," odgovori. Sveže kosu u rep te ispije malo vina. Kimnem glavom i sjednem nasuprot nje.

"Jesi se čula s onim konobarom?" Upitam ispijajući vino. Sve što sam dobila od nje je osmijeh od uha do uha i potvrdno kimanje glavnom. "Maca popala jezik? Gukni golube!"

"Ništa posebno nije bilo, poslala sam mu poruku nešto smo se malo dopisivali, pitao me je za piće, ja sam naravno pristala i eto. Za dva dana idem s njim."

"Lijepo, lijepo," progovaram iskreno sretna za nju.

Provele smo sat vremena razgovarajući i ispijajući vino. Ne znam kuda prije smo ispile cijelu bocu.

"Što kažeš da odemo do Lucasova stana?" Upitam pomno gledajući u njene oči koje ne siju samo od alkohola nego i od veselja.

"Volim taj stan," progovara rumenih obraza. Nije trebala piti.

(...)

Lucas's POV

'Idemo prema vašem stanu.' Piše u poruci koju mi je Fabian poslao. Rekao sam mu da me obavještava o svakom pokretu koji Steph napravi i cijenim što me poslušao. Zvala je Ashley kod sebe i sada su se upitile u naš stan.

Naš..

Divno zvuči.

Taj stan je njen onoliko koliko je i moj.

Volim osjećaj adrenalina koji mi teče venama. Volim te posljednje sekunde koje ističu pred akciju. Pogledam na sat. Tri sata je prošlo od kad smo u autu i čekamo znak da krenemo. Anthony je poslao dvoje svojih ljudi unutra. Samo se nadam se da nitko neće prokužiti ta dva idiota jer će sve onda otići u pičku materinu.

"Divno nam je ovdje, zar ne?" Ubijem ga pogledom. Ne znam koji kurac pokušava napraviti.

"Ako nisi skužio nije mi baš do čavrljanja," izustim s bijesom u tonu. Jebeno me guši što sjedim ovdje već tri sata s ovim kretenom. Užasno mi malo fali da mu iščupam grkljan golim rukama. Prevrne očima.

"Ajde prevrni očima još jednom i bez njih ćeš ući unutra. Baš me zanima koliko bi izdržao." Nasmijem se na pomisao Anthonya kako bespomično leži na tlu.

"To si jedan bolesni seronja. Jesi li svjestan toga?" Reče s gađenjem u glasu.

"Itekako jesam," prodahćem tiho.

Mobitel zazvoni.

Anthony se javi.

"Halo," grubo progovara. Namršti se uzimajući dubok udah te šakom udari po volanu. Uspravim se i nagnem prema njemu kako bi čuo osobu s druge strane telefona. Anthony bijesno prekine poziv, otvori prozor i sve snage baci mobitel. Jebem ti pas mater!

Progutam silnu i osjetim kako mi se knedla stvara u grlu. Osjećam ljutnju kako putuje mojim tijelom. Stisnem šaku spreman njome probiti prozor, ali ton poruke me prekine.

Nepoznati broj.

Otvorim poruku i poželim nekoga ubiti.

'Stan je baš onakav kakvim ga se i sjećam, nije se puno toga promijenilo.' Piše u poruci i meni srce stane.

"Kučka nas je preveslala!" Vičem dok mi šaka leti prema prozoru. Za manje u sekundi krv teče mojom rukom dok su komadići stakla raspršeni posvuda. "U mom je stanu. Zovi ljude idemo tamo," cijedim kroz zube. Ispred sebe vidim crveno. "Ta kuja će večeraš biti gotova, boli me kurac tko će patiti. Riješiti ćemo je se jednom zauvijek." Pogledam u Anthonya koji stisne vilicu te brzo upali auto i krene.

Pokušavam ne razmišljati o činjenici da je Stephanie u stanu. Zafali li joj samo dlaka s glave okrenuti ću svijet naglavačke. Nisam pobožan čovjek, ali molim sve živo i neživo samo da ona bude dobro, jer ako ona strada, ja sam gotov čovjek.

(Samo da vas obavijestim da smo blizu kraju. Teško mi je reći da se knjiga približava kraju, ali eto, što je tu je. Cijenim svakoga od vas koji su bili uz ovu knjigu i koji su ju nastavili čitati i nakon mojih dugih pauza. Užasno sam vam zahvalna i volim vas svih <3

Imam neke planove i nakon što završim ovu knjigu započeti ću pisati novu i zbog toga sam vrlo uzbuđena.

Ubrzo stiže i 55. dio <3 )