Chapter 41.

9.8K 439 65
                                    

"Prestani." Zacvilim djetinjasto bacajući pogled na pod. Mogu osjetiti njegove zbunjene oči na meni kako me pokušavaju pročitati. Sigurna sam kako misli da sam u pms-u.

"Zašto? Ja mislim da ti taj nadimak pristaje, ali zauvijek ćeš biti moja malena pa ne bi htio kvariti običaj." Kunem se ako ne prestane pričati rasplakati ću se ispred njega -ionako ne bi bilo prvi put.

"Onda ću te ja zvati.... Čekaj da razmislim... bradati. E da zvati ću te bradati." Izlanem entuzijastično pucketajući prstima kako bih dočarala svoju ideju.

"Ne mislim da je to romantično uzimajući u obzir da te ja zovem malena." Kaže on. "Zašto uopće bradati?"

"Jer stalno imaš tu bradu." Objasnim i prstima pokažem na njegovu bradu koja mi je prirasla srcu baš kao i on. Obožavam da me grebe dok ljubim njegove meke usne.

"Voliš moju bradu."

Volim ja i tebe i bradu i sve što dolazi u paketu s tobom.

"Da, nemaš pojma koliko." Izgovorim kroz izdah samo za moje uši, ali očigledno me je i on čuo.

"Moj otac zna biti teške naravi i često ljudi znaju imati osjećaj kao da čita njihove najdublje tajne dok gleda u njih, ali to je samo zbog njegovog mrkog pogleda, stoga se nemoj prepasti. Budi svoja i to je to, neće biti problema." Progovori nakon što me zaustavi ispred ulaznih vrata.

"Imam osjećaj kao da me pripremaš za rat." Nervozno se nasmijem dok mašem rukama kako bi makla napetost koju trenutačno osjećam.

Lucas uhvati oba moja dlana i jednog po jednog poljubi, a zatim zarije prste u moju kosu i snažno me poljubi u čelo. Time nestano sva moja nervoza i sve moje brige, ali samo na kratko. Vrata se otvore i Lucasova majka se nađe ispred nas.

"Damian je unutra, želi da te upozna." Reče obraćajući se meni. Prepletem prste sa predivnim muškarcom do mene, a onda uzimajući svaki atom snage koji je preostao u mome tijelu, zakoračim u kuću.

Jebote, ovo je gore od polaganja završnih ispita.

"Izgledaš kao da si vidjela duha."

Možda budem vidjela i upoznala nešto milion puta gore....

"Uh, samo sam malo nervozna."

"Dušo, nema potrebe za time. Ako se ne svidiš tom starom konju znaj da se meni sviđaš." Jessica se oglasi pogledavši me preko ramena. Wow, njezine riječi su mi baš dale utjehu. Postoji li mogućnost da je Damian -Lucasov otac- toliko grozan kao što moje misli tvrdu da je?

"Majko molim te." Lucas je grublje prekori i Jessica odmah zašuti. Na jednu ruku sam mu zahvalna, ali na drugu mi ju je žao. To me podsjeti, Lucas i ona još uvijek moraju voditi onaj razgovor o kojem ne znam ama baš ništa.

"Ok, ok." Podiže ruke u znaku obrane. "Samo je upozoravam na to staro kopile od demona." Kaže tren prije nego što se nađemo u dnevnom boravku.

Kvragu, malo bi bilo reći da sam ostala šokirana njezinim riječima. Ništa mi drugo ne preostaje nego misliti kako ona i Damian nisu u dobrim odnosima -jedino ako im takve teške riječi nisu komplimenti na uvrnut način.

To me posjetilo na Ashley. Ja i ona bismo stalno jedna drugoj dijelile uvrede, ali ni jedna se zapravo ne bi uvrijedila. Moram Lucasu reći za nju što prije. Također joj i moram poslati adresu iako najradije ne bih.

Stariji čovjek sjede kratke kose i u crnom odijelu sjedi na kauču prekriženih nogu i sa čašom u ruci. Ne treba mi puno da shvatim kako se tadi o Damianu. Tek sada primjetim koliko mu Lucas zapravo sliči. Sive oči, oštre crte lica i pogled koji ti utjera strah u kosti, je sve što je Lucas nasljedio od njega. Moram priznati, Damian izgleda jebeno dobro za nekog starijeg.

The Mafia BossWhere stories live. Discover now