The Mafia Boss

Chapter 56.

Kapci mu mi teški. Pokušavam se natjerati da ih otvorim, ali bezuspješno. Jedva podignem ruku kako bi protrljala oči u nadi da ću ih moći otvoriti i vidjeti gdje se nalazim. "Stephanie?" Počnem ubrzano disati. Nekako, u muci, otvorim svoje suzne oči te pogledam prema smjeru odakle glas dolazi. Nasuprot mene, naslonjen na zid, sa podočnjacima do poda, nalazi se on. U sekundi se nađe pored moga kreveta. Dlanove položi na moju kosu, pa na obraze, vrat, natrag na obraze.

"Mislio sam da sam te izgubio." Glas mu podrhtava. Teško progutavši, nagne se prema meni i otisne nježan poljubac, lak poput pera, na moje čelo.

"Što se dogodilo?" Upitam gledajući okolo po, što se meni čini, bolničkoj sobi.

"Ne sjećaš se?" Upita me. Odmahnem glavom i krenem se ustati, ali val boli koji se kreće mojim tijelom natjera me da ponovno legnem. "Pomalo, malena." Prošapta tiho i podigne mi lagano glavu kako bi mi namjestio jastuk. Zahvalim se. "Bila si upucana i odmah si izgubila svijest." Teško kaže promatrajući moje oči za bilo kakvu reakciju. Panika se budi u mome tijelu tjerajući me da se, unatoč boli, ponovno krenem ustati. Jauknem u boli, ali to me ne zaustavi da se podignem s ovog kreveta.

"Steph, što to izvodiš?" Lucas položi ruke na moja ramena i ponovno me spusti na krevet. "Ne izvodi pizdarije, jebem ti!" Povisi ton natjeravši me da se umirim i zacvilim poput malog psića.

"Koliko sam dugo ovdje?" Obrišem suze. Lucas sjedne pored mojih nogu, položi laktove na svoja koljena te prstima prođe po licu, a onda teško kaže: "48 sati." Pročisti grlo. "Doktori su rekli da se možda nećeš izvući. N- nikada nisam osjetio takav strah, malena - strah da se nećeš probuditi." Glas mu drhće. "Ne znam što bi napravio da se nisi probudila. Vjerovatno probudio Samanthu iz mrtvih kako bi ju ponovno ubio."

"Samantha," teško progutam slinu i u nevjerici ga pogledam. "Samantha je mrtva?"

"Da." Kaže kratko i jasno.

"Što se tamo uopće izdešavalo nakon što sam ostala bez svijest?" Upitam iako nisam sigurna da li želim znati odgovor na to pitanje.

Prije četerdeset i osam sati

Lucas's POV

"Stephanie!" U trenu sam na koljenima pored nje. Gledajući kako život nestaje iz njenih očiju tjera moju dušu da vrišti u agoniji. Postavim dlan na njezinu ranu i pritisnem kako ne bi iskrvarila do smrti. „Malena?" Dozivam je. „Čuješ li me, malena?" Znam da neću dobiti odgovor, ali svejedno je nastavim dozivati. „Biti ćeš dobro, jesi me čula? Biti ćeš dobro." Šaputam joj u očaju dok moje oči prolaze po cijelom njenom tijelu.

„Zovi jebenu hitnu!" Vičem na Anthonya koji izgleda kao da ne zna što ga je snašlo. Ruku na srce, moram priznati da je lik vrhunski kriminalac, a sada se tu stisnuo poput neke pičkice. „Nitko neće nikoga zvati!" Odlučnim i jakim tonom viče Samantha kojoj bi sada, drage volje, zubima iščupao grkljan.

„Stephanie!" Ashley plače, ali se ne približava. Ako se pomakne Fabian bi mogao iskrvariti, iako oko njih vidim lokvu krvi koja dokazuje da je izgubio dosta krvi. Nisam siguran koliko će još izdržati ako ne dobije hitnu medicinsku pomoć. „Stephanie, jebem ti mater, probudi se!" Ashley urliče dok plače krokodilske suze.

„Biti ćeš u redu, malena. Biti ćeš u redu." Ponovno šapućem riječi u koje ni ja sam više nisam siguran da vjerujem. Uzmem ju u svoje naručje dok mi je jedan dlan još uvijek pritisnut na njenu ranu. Otisnem poljubac na njeno čelo i suze napokon nađu svoj put niz moje lice. „Volim te, anđele moj. Volim te, malena. Volim te."

„Oh, kako slatko." Kuja odloži oružje na stolić iza nje i prekriži ruke preko prsiju promatrajući svih nas sa drskim i ponosnim pogledom. „Nadam se da znate da iz ovog stana samo jedna osoba izlazi disajući, a ta osoba sam ja." Izdahne. Okrene se te prstima prođe po jednom pištolju. „Oprostite se svi jedni od drugih jer-„