The Mafia Boss

Chapter 45.

Krv mi se sledi u žilama. Strah, panika i bespomoćnost su jedine riječi koje me opisuju u ovom trenutku. Koliko ste puta gledali u ljubljenu osobu razmišljajući kako želite ostati s njom i dati joj svoj posljednji dah ali to jednostavno nije moguće? Eto, to se meni upravo dešava.

Ovo nije bajka, ovo je prava noćna mora, a ja sam djevojka koja je zapela u njemu. Lucasov bolni izraz lica kroz koji prolazi panika će mi zauvijek ostati zapečaćen u mojem sjećanju. Krenulo nam je odlično, ali bilo je logično da će nam njegove tajne kad tad stati na put. Zašto mi jednostavno sve ne kaže nego moram otkrivati misterije na najgori mogući način.

Pokušavam ga razumjeti, stvarno pokušavam, ali kvragu, to nije tako jednostavno - pogotovo ne kada je Lucas tako kompliciran muškarac.

Volim ga.

Rekla sam mu to, a što sam dobila zauzvrat?

Šutnju. Dobila sam šugavu šutnju kojoj stvarno treba isprašiti guzicu jednom zauvijek.

Možda da mi kaže te dvije proklete male riječi, možda bi mu onda mogla oprostiti ovo što će se desiti. O, Bože, niti ne znam što će se desiti. Ma ja ni ne znam što je jebeno dešava meni ispred nosa! Ništa mi nije jasno. Ovo je sve meni jedna velika, nejasna slagalica koju ni bog ne može riješiti.

"Samo mi kaži što se događa, ništa drugo ne tražim Lucase. Apsolutno ništa drugo." Glas mi nije ništa veći od šapta. Kroz sve ovo što se dešava čak sam i njega izgubila, a moje tijelo je na rubu snage.

U tim sivim očima mogu vidjeti dvojbu koja u meni samo budi još veći strah. Kucanje se nastavlja, a moje strpljenje prelazi granicu. Volim ga i spremna sam napraviti sve za njega, ali jesam li mu spremna oprostiti ovakve tajne koje budu najgore sumnje u meni?

Umjesto da nešto kaže, on samo nastavlja gledati u mene kao da mi pokušava zapamtiti svaki detalj moga lica.

"Znala sam da si tu, Jessica te traži." Apsolutno predivna djevojka u tamnoljubičastoj haljini i smeđoj kosi do ramena prođe kroz vrata noseći na licu blistavi bijeli osmijeh. Ne znam zašto, ali nešto mi govori kako ovo nije djevojka koja budi moje najveće strahove. Ova predivna žena izgleda kao osoba s kojom bi rade volje otišla na kavu i tračala o glupostima koje su se dogodile na poslu.

Način na koji gleda u njega govori mi da me uopće nije skužila. Stojim odmah pored njega, vrlo blizu, ali njezine oči ne napuštaju njegove. Nastane neugodna tišina. Mogu osjetiti kako me Lucas lagano gleda kutom oka, a zatim osjetim kako se njezine oči nađu na meni. Iako se njezin pogled iznenada smrači, osmijeh ne napušta njezino lice.

"Zdravo, ja sam Addison. A ti si?" Podigne savršeno oblikovanu obrvu prema gore i time mi ulije strah u kosti. Ne znam zašto, ali njezin pogled mi daje neke loše vibre. Toliko mi malo nedostaje da doživim srčani zastoj. Mislila sam da je ovo ona, Samantha, a na kraju se radi o nekoj potpunoj drugoj ženi.

"J-ja s-sam-" Odmah zastanem i duboko udahnem, ali to napravim skulirano kako bi vidjela da je se ne bojim. "Stephanie. Stephanie Johnson." Nasmiješim se široko pritom uspravivši ramena.

"Stephanie? Nikad nisam čula za to ime." Nasmije se kiselo. Na trenutak zaboravim da je Lucas uopće tu, ali kad uhvati moj dlan i lagano ga stisne, vratim se u realnost. Uopće mi se ne sviđa ova lijepa, drska, kučka.

"Tražiš li nešto ili?" Lucas upita te odmah odmakne svoju ruku od moje. Namrštim se spuštajući pogled na svoju ruku gdje sam prije sekundu mogla osjetiti njegov dodir.

"Zapravo tražim tebe, ali to vjerovatno već i znaš." Nasmije se poput vesele školarke, a onda zatakne pramen kose iza uha. "Rekla sam ti već da te Jessica traži. Tvoj otac je već dao govor i sada se nastavlja sa proslavom, a pošto te na govoru nije bilo Jessica se zabrinula."