The Mafia Boss

Chapter 3.

Misli su mi neprestano lutale negdje gdje nisu trebale. I da, u mislima mi je bio gospodin Kingston skupa sa onom plavušom. Zar stvarno nisam dobila posao radi nje? Ta žena sigurno ima više sreće nego pameti. Okej, možda je studirala na Harvardu, ali to ne znači da je nešto bolja od mene.

Cijelo jutro je bila gužva, mislila sam kako je konobarenje lakše, ali nije. Nisam ni bila svjesna koliko sam brza, u pet minuta sam uzela narudže sa deset stolova i ponosna sam, iako mi je došlo puno puta da razbijem čašu dok sam prala suđe. I sve to je bilo zbog jebenog Kingstona. Samo se nadam da više neće dolaziti ovdje, jer ne vjerujem da ću uspijeti provesti ni sekudu u njegovoj blizini. Stavim zadnje novce u kasu taman kada začujem otvaranje vrata. Manja je gužva nego jutros i drago mi je zbog toga. Mrtva sam umorna, noge me ubijaju. Također imam osjećaj kao da umirem sporo, vrlo sporo.

"Koji vrag..." Promrmljam ispod daha čim ugledam Lucasa Kingstona. Obučen je kao i jutros, samo što ovoga puta ne gleda u mene već u svoje odjelo. Ne mogu da vjerujem! Ako je došao ovdje da ismijava moj novi posao neka lijepo izađe kroz vrata. Već mi ga je dosta.

"Zar to nije Lucas Kingston?" Ashley mu priđe i šapne na uho. Nisam ni bila svjesna da bijesno buljim u njega dok me njezin glas nije trgnuo.

"A tko bi drugi bio?" Iznervirano kažem gledajući bilo gdje samo ne u njega. "Uzmi njegovu narudžbu, jer ga trenutačno ne mogu živoga smisliti."

Klimne glavom te se okrene na peti. Uputi se prema njegovom stolu za koje je najvjerovatnije sjeo dok smo ja i Ashley pričale o njemu. Odavde mogu vidjeti njezin lažni osmijeh i kako se suzdržava da ga ne udari sa stolicom koja se nalazi pored nje.

"Ne mogu vjerovati da je taj komad takav seronja. A tek njegov glas. Oh, Bože najdivnija melodija koju sam ikad čula." Procijedi kroz zube čim dođe do mene.

Ozbiljno Ashley?

"Zar si ozbiljna?" Upitam podignuvši obrvu, naslonim se na šank prekriživši ruke uz prsa.

Počne automatski mahati glavom. "Još uvijek ne mogu vjerovati da te nije zaposlio, ali priznaj. Čovjek je zgodan." Pokaže kemijskom na njega.

"Do koliko radimo?" Pitam kako bi promijenila temu. To je uvijek najbolji način ta izbjegavanje razgovora, a trenutačno razgovor o gospodinu Kingstonu mi nije prioritet.

"Kava s mlijekom za van." Kaže ni od kuda pa je zbunjeno pogledam. "Ha?"

"Naručio je kavu sa mlijekom za van." Počne slovkati svaku riječ kao da govori malom djetetu. Preokrenem očima.

"Ti mu je napravi. Ja se neću moći suzdržati bez da mu ubacim unutra otrova, a stvarno ne želim biti po svim novinama kako je cura ubila velikog biznismena." Sarkastično dodam i ona se nasmije. Pokaže rukom na aparat za kavu i ja iznervirano puhnem te se okrenem prema njemu kako bi napravila prokletu kavu.

"Izvoli." Pružim joj napravljenu kavu dok ona gleda između mene i čaše kao da sam pala s marsa.

"Hvala, sad mu je lijepo odnesi." Pokaže na gospodina Kingstona, koji ima priljepljen pogled na mobitel. Suho se nasmijem i odmahnem glavom.

"Ta ti je dobra."

"Ozbiljna sam Stephanie. Ne možeš ga izbjegavati dovjeka."

"Zašto ne?! Ustvari, zašto bi uopće bila u njegovoj prisutnosti? Nije mi nitko i ništa!" Povisim ton zbog čega sam dobila par namrštenih pogleda.

"Steph, ne budi dijete i odnesi mu kavu." Doslovno gurne čašu u moje ruke, te se okrene na peti i ode u skladište. Sa stisnutom vilicom, uzmem čašu u ruke i uputim se prema njegovom stolu.

Vrijeme je da pukneš, progovori moj unutarnji glas kojeg maknem tako da potresem glavom.

Hvala Bogu, još uvijek nije pogledao u mome smjeru i nadam se da će tako i ostati. Nije mi ugodno kada netko gleda u mene bez ikakvog srama, a pogotovo kada je taj netko on - gospodin Kingston. Jednostavno mi nije ugodno i imam osjećaj kao da mi gleda ravno u dušu pa može pročitati sve ono loše što mislim o njemu.

Sa konačnim korakom, priđem njegovom stolu i na njega položim kavu. Mogu osjetiti njegov pogled na sebi kako prati svaku moju radnju.

"Dobar dan i vama, gospođice Johnson." Sarkastičnost u njegovom glasu jasno je otisnuta. Zar je stvarno došao ovdje samo kako bi me provocirao?

"Jako je dobar." Promrmljam ispod daha stavljajući račun na stol.

"Zar imate takvu komunikaciju sa svim mušterijama, gospođice Johnson?" Uzme kavu u ruke podignuvši obrvu. Iz očiju mu je doslovno sijala provokacija koju užasno želim maknuti.

"Ne, samo sa onim posebnima." Odgovorim sležući ramenima.

Tako je! I Stephanie Johnson može biti kučka.

"Znate, sada mi je drago što vam nisam dao posao." Otpije gutalj kave. "Nije dobro imati asistenticu sa takvim stavom."

"Osjećaj je obostran." Okrenem se da otiđem, ali se ponovno okrenem prema njemu kada se sjetim nekih riječi.

"Oh, i da, u pravu ste. Nije dobro imati asistenticu sa ovakvim stavom. Nisam tip djevojke koja se daje svima pod noge, ali sam sigurna da je vaša plavuša takva osoba."

Glupačo glupa! Možda te je mislio zaposliti, ponovno se javi moj unutarnji glas.

Ironično se nasmije mahajući glavom u nevjerici. Vjerujem da sam ga iznenadila ovim riječima, jer sam definitivno iznenadila samu sebe.

"Gospođice Johnson..." Evo ga opet sa 'gospođice Johnson'. "Ja se nadam da ste svjesni s kime razgovarate. Mogu vam bez problema preokrenuti cijeli život tako da će te moliti da umrete samo kako bi se riješili patnje." Glas mu se uozbilji i više ne vidim provokaciju u njegovim očima, već bijes. Progutam knedlu za koju uopće nisam znala da se nakuplja u mome grlu.

Kvragu, ovo je prvi put da mi je netko tako prijetio. I iskreno, osjećaj mi se uopće ne sviđa. Ni nimalo.

"Jesam li bio jasan?" Hrapavo upita gledajući me ravno u moje prestravljene oči. Bez oklijevanja brzo klimnem glavom.

"Odlično!" Lagano se osmijehne, skoro neprimjetno. "Imate usta gospođice Johnson, nadam se da mogu raditi i nešto drugo osim da ih koristite za vrijeđanje mene i moje asistentice." Vragolast osmijeh mu se nađe na kutu usana dok prstima okreće čašu sa kavom koja se nalazi na stolu. Progutam još jednu knedlu koja se nakupila zbog neugodnosti koju je izazvao gospodin Johnson sa svojom izjavom. Nisam očekivala da čovjek bude tako perverzan. Potpuno je uspio da mi stvori nelagodu, više ga ni u oči ne mogu pogledati.

"A sada, moram otići. Moja plavuša i ja moramo prisustvovati vrlo važnom sastanku..." Ustane se sa stolice uzimajući kavu i mobitel sa stola. "Nadam se da ćete vaše beskorisne izjave zadržati za sebe. I zapamtite za vijeke vijekova..." Opasno mi se približi, nagne se u stranu tako da mogu osjetiti njegov dah na svome vratu. Cijela se naježim i u trenu ukipim.

"Čujem li još jednom vaše vrijeđanje koje uključuje mene ili moju asistenticu, desiti će se neugodne posljedice." Šapne mi u uho sa prijetećim tonom i sa time izađe van iz kafića.