The Mafia Boss

Chapter 17.

"Vidiš sve ove ljude ovdje?" Pogled mu je na nasmijanim ljudima ispred nas koji u rukama imaju šampanjac. Glas mu je tihi ali u isti vrijeme i hrapavi što stavara trnce na mojoj koži. Iznenadila sam se što mi je odgovorio, Bože, iznenadila sam se što je rekao nešto bez ikakvog vrijeđanja. Nisam ni primjetila njegove oči na sebi sve dok se nisan trgla iz misli.

"Mhm." Kažem pošto nisam uspjela da progovorim ništa drugo.
Nikada nisam bila obožavatelj ovakvih okupljanja. Dok sam radila kod gospodina Fernanda vrlo često bismo išli na ovakve stvari. Uvijek bi bila tiha i samo promatrala sve oko sve dok me netko ne pita nešto. Nisu svi, ali vrlo dobra veličima biznismena je uzdignuta u nebesa i ponekad se stvarno čudim kako su uspjeli doći na tako visoku poziciju.

"I što misliš, tko su oni?" Namrštim se zbunjeno pogledom prelazeći po svim ljudima. "Pa biznismeni, očito." Odgovorim sležeći ramenima. Lucas se nasmije i ja odmah pogledam prema njemu. Ovo je tako drugačije; ne izgleda kao netko tko vodi mafiju, izgleda normalno.

"Vidiš onog tamo? Visoki, smeđa kovrdžava kosa i svježe obrijana brada?" Kimem, a Lucas se uspravi i poravna kravatu.

"To je Michael, vlasnik lanca prostitucije i švercanje oružja." Uzmem sekudnu kako bi mi se sve kockice složile i napokon mi je postalo jasno. Ovo nisu samo biznismeni, oni su i kriminalci. Plaši me teorija da me je Lucas doveo među svih njih.

"Nalazim se u prostoriji punoj kriminalca?" Procijedim kroz zube potpuno zgrožena cijelom situacijom. Nezainteresirano kimne ispijajući vino. Okrene glavu prema Cari i spustim pogled samo kako bi vidjela njezinu ruku na njegovom koljenu kako ide sve gore i gore. Mislim da će mi pozliti. Bez ikakve riječi ustanem se sa stola i odem prema velikom šanku kako bi uzela nešto jače za piti. Pošto je konobar okrenut leđima, nagnem se preko šanka i uzmem bocu viskija i čašu.

Ovo okupljanje je jedno veliko sranje. Kriminalci koji se bave prostitucijom i ne znam čime još su svuda oko mene. Sve to mi jednostavno ulijeva strah u kosti i ne mogu si pomoći a da se ne potresem. Ako je Cara ovdje, znači li to da ona zna kakavi su zapravo ovi ljudi? Od svog ovog silnog razmišljanja glava me boli. Nikada, ali ama baš nikada nisam mislila da ću se naći u ovakvoj situaciji. Zapela sam s Lucasom; muškarcom koji non stop mijenja raspoloženja. Oh, kako bi voljela da je još uvijek onaj Lucas koji me je grlio dok sam se tresla od straha. Ali naravno da moj život mora biti sjeban i više nije takav.

"Malo previše alkohola, zar ne misliš?" Plavokosi muškarac koji je u svojim najboljim godinama pojavi se pored mene. Odmjerim ga od glave do pete i poželim maknuti pogled s njega ali ne mogu. Ovo je jedan od najljepših muškaraca kojih sam ikada vidjela. Koliko god mi to bilo mrsko priznati Lucas je još uvijek onaj koji vodi glavnu igru.

"Ovo mi je tek četvrta čaša." Podignem je u zrak i ispijem alkohol do kraja. Mogu osjetiti njegove oči kako prate svaki moj pokret kao da mu je to nešto najzanimljivije. "Misliš peta?" Ispravi me i ja ga pogledam.

"Brojiš mi čaše?" Lecnem a on se nasmije od uha do uha. Tek sada sam primjetila kako mu je osmijeh svaršen, ali ne bolji od Lucasovog. Kvragu! Ozbiljno Steph? Koji mi se vrag dešava? "Gledam svaki tvoj pokret od kad si prošla kroz ona vrata."

"Zar to nije malo jezivo?" Namrštim se odloživši čašu sa strane. Prekrižim ruke uz prsa i potpuno se okrenem prema njemu. Zaigrani smiješak nalazi se na kutu njegovih usna. "Ne bi to nazvao jezivim, više..." Počne pa stane.

Podignem obrvu kako bi ga potakla da nastavi, ali on se samo nasmiješi i odmahne glavom. "William." Pruži ruku i ja je sa kratkim predmomišljanjem prihvatim.

"Ste-"

"Stephanie Johnson, blažena asistentica moga brata." Mrak mi je pao na oči i u trenutku sam se cijela paralizirala. Williams i Lucas su braća? Baš kad sam mislila kako mi dan ne može biti još gori ovaj muškarac ispred mene se pojavi od vedra neba.