The Mafia Boss

Chapter 20.

Osjećaj šoka obuzeo je moje tijelo u potpunosti me paralizirajući. Željela sam i mislila sam kako postoji šansa da se Lucas dokaže da nije onako hladan i okrutan. Mislila sam kako još uvijek postoji ono nešto što će zamijeniti sve njegove okrute radnje. Ali scena ispred mene mi je dokazala potpuno suprotno.

Razočarala sam se u sebe jer sam mu dopustila da mi radi sve ono što nikada prije nisam dopustila ni jednom muškarcu, i sada žalim što sam mu to dozvolila. Razmišljala sam pozitivno i pokušavala sam si utupiti u glavu da možda ipak nisam loše postupila što ga nisam zaustavila kada sam imala priliku- sada sigurno misli da sam laka- da mogu vratiti vrijeme ne bi došlo ni do poljubca. Ali ne mogu reći da nisam uživala.

Svaki dio nade koji se pojavio u meni, odjednom je nestao. Ne znam zašto se osjećam ovako jadno, izdano, razočarano.. jednostavno mi nije jasno. Lucas mi ništa dobrog nije napravio od kada sam ga upoznala, napravio mi je sve upravo suprotno. Kvragu! Uopće ni ne znam iz kojeg se razloga osjećam kao je svaki komadić mojeg srca i duše nestao. Ali znam jedno; onaj poljubac je napravio nešto što ne mogu razumijeti.

Kako bi voljela da se mogu samo okrenuti i otići- ali ni to nisam sposobna napraviti. Vidim da se usta crnokose djevojke otvaraju, ali nisam u stanju da razumijem što priča. Moje oči su samo šokirano fokusirane na Lucasa koji je uspio napraviti da se osjećam poput kurve, obične djevojke koja je spremna na jednu noć. Uspio je napraviti da se osjećam prljavo, jeftino. Možda ispada kao da radim veliku dramu oko ničega jer nismo ni spavali skupa- ali da mu nije zazvonio mobitel došlo bi do toga, jer bi bila spremna ponijeti se tako neodgovorno i nezrelo.

"Koga vraga buljiš? Izlazi van!" Crnokosa djevojka se razdere iz sveg glasa zbog čega se trgnem iz transa. Njezin glas je bio tako hladan i grub da me je podsjetio na muškarca ispred nje.

"Koliko vidim ovo je wc, a ne spavaća soba." Rečem u malom glasu kroz šapat. Djevojka frkne dok Lucas samo gleda u mene. Uzvratim mu pogled i samo odmaknem glavom ne uspijevavši naći bilo kakve riječi da progovorim. Okrenem se i krenem van, ali prije nego što izađem iz prostorije u kojoj sam saznala kakav je Lucas zapravo, pogledam ih preko ramena.

"Možda biste željeli drugi put zaključati vrata, sigurna sam da ne želite da vam još netko ometa radnje." S boli u glasu uputim zadnji pogled ka Lucasu, u njegovim očima pojavilo se nešto što nisam uspjela otkriti jer je to nešto vrlo brzo prekrio svojim hladnim izrazom lica koji nosi svaki jebeni dan.

Tihim koracima i sa očima na podu krenula sam prema Ashley. Trudila sam se na lica staviti najbolji mogući osmijeh jer znam da me vidi ovako sjebanu, na rubu suza, bombadirati će me s pitanjima- a stvarno nemam snage lagati joj ponovno u lice. Slama me gledati je u lice i izmišljati stvari koje mi padaju napamet. Nisam ni gledala kuda hodam; samo sam išla ravno ne obazirajući se da se mičem ljudima sa puta. Zadobila sam par psovki ali ih nisam mogla čuti jer sam bila zarobljena su svojem malom svijetu gdje su se prije šest godina nalazila srca i cvijetići, a šta se sad nalazi?

Tama.

Ne vidim ni jedan razlog zašto bi bila sretna. Sve je jednostavno usrano da više ni ne razlikujem sreću od boli. Ustvari, tu sam se prevarila. Jako dobro znam što je bol; to je onaj prokleti osjećaj s kojim se svaki dan probudim, i koji mi stvara potrebu da buljim u prazno sve do večeri. To je onaj osjećaj zbog kojeg me boli i duša i tijelo. To je onaj osjećaj koji se pojavio kada je mama umrla, pa kroz godine nekako nestao. To je onaj osjećaj koji se ponovno pojavio kada sam upoznala Lucasa Kingstona i sada taj osjećaj ne želi nestati.

"Jesi dobro? Izgledaš kao da si vidjela duha, također se blijeda kao krpa i nešto mi govori da to nije od pudera. Potrudila sam se staviti umjereno količinu iako nisam vidjela potrebu da ti uopće stavljam puder." Riječi se samo kotrljaju iz njezinih usta ali ne dopiru do mojih uši. Sve što sam čula je da izgledam kao da sam vidjela duha. Eh Ashley, vidjela sam nešto puno gore. "Sve okej?"