The Mafia Boss

Chapter 36.

"Sve za tebe, malena." Govori zadihano, naslanjajući svoje čelo uz moje. Još uvijek sam pod utjecajem poljupca, a po Lucasovim otežanim disanjem i zatvorenim očima, mogu vidjeti da je i on. Ovo nije bio samo još jedan od poljupca, ovaj je bio poseban, pun emocija i govorio je više od riječi. "Znači, sviđa ti se?" Otvori svoje oči, pogledavši me s nadom.

"Šališ se, zar ne? Naravno da mi se sviđa, ma 'sviđa' je mala riječ. Jednostavno obožavam sve ovo! Stvarno je divno, hvala ti još jednom." Nasmijem se iskreno, a zatim on uspije izvinuti svoje usne u maleni osmijeh.

Mogu vidjeti da mu je pao kamen sa srca nakon mojih riječi, i drago mi je. Mogu vidjeti da se stvarno potrudio oko svega ovoga, i pomisao na to kako je planirao sve ovo rastapa moje srce.

"Sada mogu umrijeti u miru." Čujem ga kako si mrmlja ispod daha dok smijeh olakšanja napušta njegova usta. "Idemo sad uživati u svemu ovome." Pruži svoj ispružen dlan prema meni i ja ga bez ikakvog oklijevanja primim.

Riječima ne mogu opisati koliko sam zapravo sretna. Nakon dugog vremena iskusila sam nešto o čemu sam mogla samo sanjati, a sada živim svoj san i zahvaljujem se Bogu što mi je stavio Lucasa u život iako su naši odnosi na početku bili slični odnosu mačke i psa.

Iako ga još nisam čula da kaže te dvije riječi, nadam se da će doći i taj dan. Ovo me je potaklo na razmišljanje. Da li bi mu trebala reći što osjećam? Iskreno, na jednu ruku bih rado to napravila dok bih na drugu još čekala. Ne želim da ga moje priznanje.. uplaši. Ne želim pokvariti ovo dobro što se dešava između nas. Reći mu da ga volim je rizik kada ne znam što osjeća. Poljupcem mi je poručio da mu je stalo do mene i srce mi zapleše kada pomislim na to. Ali, da li je to samo to ili postoji mogućnost da me ipak zavoli?

Dosta Stephanie! Vrijeme je da uživam u našem izlasku bez negativnog razmišljanja!

Lucas me doprati do stolice ispred koje se nalazi ruža na tanjuru, a zatim malo pomakne stolicu kako bih sjela. Nasmiješeno mu se zahvalim i sjednem, uzimajući ružu u svoje ruke.

"Ovo je za mene?" Upitam ga nakon što sjedne nasuprot mene. Kimne glavom i natoči vino u dvije čaše. Primjetim da su tanjuri prazni, a oko nas nema kuhinje. Tko će nam poslužiti hranu?

"Ruža za ružu." Kaže nasmiješeno, promatrajući me sa najljepšim osmijehom na svijetu. Glasno se nasmijem na njegove riječi, približivši ružu nosu.

"Više volim kada me zoveš 'malena'." Rečem sramežljivo, gledajući ga u njega umiljato dok ružu prevrćem u svojim rukama.

"I ja isto." Namigne mi u Lucasovom stilu i preda jelovnik kojeg uopće nisam primijetila da stoji na stolu. "Pogledaj i odluči se za nešto." Uzmem ga iz njegove ruke, a zatim ga počnem prelistavati.

Skoro sam dobila srčani kada sam ugledala cijene, a bila sam i sigurna da će mi oči ispasti koliko sam ih raširila. Ovo je ludo! Koja budala je dala ribi cijenu od sto pedeset dolara?

"Lucas-"

"Ne želim te čuti." Očigledno je primjetio moju reakciju. "Odluči se što ćeš jesti, malena. I molim te bez gledanja u cijenu ako te toliko muči." Govori ležerno kao da ove cijene uopće nisu živa pljačka.

"Ali ovo je ludo! Od kada riba košta preko sto dolara? Jebote, mogu je sama upecati za besplatno." Promrmljam sama za sebe, ali me je Lucas čuo. Nasmije se glasno i odmahne glavom.

"Oh, malena, ne nasmijavaj me. Jesi se odlučila?" Naravno da njemu cijena nije problem kada na dan zarađuje milijune i milijune.

"Jesam. Ja bi špagete s bolognese umakom, molim te." Odložim jelovnik sa strane i pogledam u njega.