Lagao je, grade

21

Aleksandra je ova djevojka gore. ⬆*slaDkish😂*

...

ANNABELLA P.O.V.

Bella se presvukla, te izašla u hodnik čekati Manuela. Srce joj je idalje brzo kucalo. Nije mogla da vjeruje šta se desilo prije par minuta.

Prešla je prstom preko područja, koje je bilo veoma blizu usana, gdje je Julian ostavio poljubac. Nije joj bilo jasno zašto je to želio.

Bahato i arogantno se ponašao od samog početka, a sad ju želi poljubiti. Šta se dešava s njim? Odjednom se promijenio.

"Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada."

Vodila se tom rečenicom. Goretzka joj je slomio srce, ali je to uspjela zaboraviti iako je to bilo prije 2 godine i nešto mjeseci.

Bila je nervozna. Mnogo nervozna. U glavi joj se non-stop vraćao trenutak od maloprije. Željela je da zaboravi, ali nije mogla. Zato što nije bilo u njenoj mogućnosti ili zato što nije htjela?

Bojala se da će se pasti na Draxlera i da će se ponoviti slučaj "Goretzka". To ju je najviše plašilo. No, ona je uvijek bila optimističan tip djevojke.

Vjerovala je da uvijek ima nečeg dobrog u ljudima. No, za Draxlera nije bila sigurna. On je upravo taj vuk, koji se može s polja promijeniti, ali će u duši biti isti pokvarenjak.

No, neki ljudi zaista pobiju činjenicu te narodne poslovice. Zaista se promijene. Iz temelja. Dok, sa nekima to nije slučaj. Nismo svi isti.

Annabella se plašila zaljubljivanja i slomljenog srca. A možda se Draxler ipak promijenio ili je barem na tom putu...

Za svakog ima nade. Pa tako i za Juliana Draxlera.

Annabella je bila u svojim mislima. Gledala je u jednu tačku, tako da nije bila svjesna svijeta oko sebe.

"Annabella? Sekice, jesi tu?" Manuel joj je mahao ispred očiju i pljeskao rukama, sve dok ga ona nije registrovala par trenutaka kasnije.

"Reci." Protresla je glavom i pogledala ga.

"Zovem te skoro pet minuta, a ti u svom svijetu. Nikog živog oko sebe ne registruješ."

"Izvini. Zamislila sam se."

"To vidim. Zašto? Šta se desilo?"

"Ne želim o tome." Promumlala je i okrenula se.

"Samo želim kući." Reče tiho i polako krenu ispred Manuela.

MANUEL P.O.V.

Manuel je bio zabrinut za svoju sestru. Iako je rekao da će se držati po strani, morao je pitati. Ipak mu je to sestra.

Njegov zadatak jeste da se brine za nju, da ju čuva i štiti iako više nije mala. Brine za svoju sestru za koju je spreman život dati.

Uvijek je postojala jaka veza između njih. Jeste da su bili razdvojeni 4 godine i da se nisu često čuli, ali su opet mislili jedno na drugo.

Sada kada su ponovo zajedno nakon te 4 godine...više se neće razdvajati. Nikada.

"Bella, čekaj i mene." Manuel je dotrčao do nje.

"Neću ti pobjeći. Ne brini se."

"Znam da nećeš."

Ušli su u auto i krenuli. Annabella je bila šutljiva što je rijedak slučaj.

"Znaš da mi možeš bilo šta reći."

"Manu, zamolila sam te da se ovaj put ne miješaš. Drži se dogovora."