Lagao je, grade

18

⚠️ Maramice, kocka šećera i voda... ⚠️

"Vjenčanje jednog člana tehničkog osoblja Bayerna."

"Aha."

"Šta? Mislila si da se Draxler ženi?"

"Pa..možda."

"Draga Bella." Manuel je odmahnuo glavom.

(nekoliko dana kasnije)

Bella je po samom dolasku, ugledala Draxlera, te je jače stisnula Jamesove ruku.

"Ništa bez Draxlera."

Kada su se svi okupili, slijedila je zdravica.

DRAXLER P.O.V.

"Nekada me u bijesu gađala čašom, a sada mi njom nazdravlja preko njegovog ramena. Šta misliš, koja me više zaboljela?"

*citat nije moj🤗*

Pitao je Draxler Thomasa, koji je sjedio do njega.

"Jebiga, brate." Thomas je slegnuo ramenima. "Stara ljubav zaborava nema."

ANNABELLA P.O.V.

"James, idem ostaviti poklon. Vraćam se brzo."

"Ajde."

Bella je otišla do prostorije gdje se uručuju pokloni. Kada je krenula nazad Jamesu, ugledala je Draxlera, pa je momentalno stala.

"Otkud tebe?"

"I ja sam pozvan."

"Aha."

"Prije nego što odeš, želim da ti dam ovo."

Pružio joj je neki papir, te je Bella krenula čitati.

"Sad kad više nisi moja, sad kad si već tuđa, želim ti reći par stvari- neka ti je sa srećom, ti njemu sigurno jesi sa srećom. I čuvaj se, sačuvaj se malo i od sebe, tvoje grubosti, teških riječi koje znaš izgovoriti, mada, ne mora da znači, možda ih on neće nikada ni zaslužiti, ali ipak, čuvaj se da ne pomisliš da ih je zaslužio.
I smij se, samo se smij, to će ga uvijek tjerati da se zaljubljuje u tebe iznova, znam po sebi.
I svaki put kad ga voliš, ušuškaj mu se u vrat, znaš ono kako umiješ, znam ono kako umiješ...
Slušaj ga pažljivo dok priča, nauči zbog čega ima neke određene pokrete, umiješ ti to, znam po sebi..
Voli ga, znaš ti to lijepo, znam po sebi..
Voljeće te najluđe na svijetu, znam po sebi."

Nije mogla vjerovati šta je pročitala.

"Ne.."

"Bella.."

"Draxi, ne!" Bella je uspjela spriječiti kontakt s njim, tako što ga je zaustavila rukom.

No, ta ruka je idalje stajala na njegovim prsima. Tačnije, na njegovoj lijevoj strani. Bella je jasno mogla osjetiti Draxlerovo ubrzano kucanje srca.

"Zašto, Annabella?" Tiho je pitao.

"Šta zašto?"

"Pa eto, shvatio sam grešku i priznao sve. Izvinuo sam se mnogo puta, ali ti jednostavno ne slušaš."

"Pitaš li se jesi li to zaslužio?" Pogledala ga je skupljenih obrva.

"Pa nakon toliko vremena, mislim da jesam."

"Hm..." Bella se ironično nasmijala i odmahnula glavom.

"Šta je sad?"

"Ništa. Čudan si mi."