Lagao je, grade

16

Bella je zaspala u odjeći u kojoj je došla sa utakmice. Samo je uspjela skinuti patike.

MANUEL P.O.V.

I Manuel je ušao u kuću vidno ljut, kao i Annabella.
Shvatio je da je pretjerao, te joj se odlučio izvinuti. No, kad je ušao u njenu sobu, ona je već spavala.

(...)

ANNABELLA P.O.V.

Bella je ustala čak prije Manuela , spremila stvari i krenula na fakultet. Predavanja su bila uobičajena tj. opširna kao i uvijek.
Svo vrijeme je razmišljala o svađi sa Manuelom. Tako su joj sva predavanja i prošla. Upravo u tom razmišljanju.
Kada su predavanja bila gotova, pješke je došla kući. Po samom ulasku u kuću ju je dočekalo kuče koje joj je Manuel poklonio.

"Hej, slatkice." Bella ga je pomazila po glavi i nahranila. Manuela nije bilo u kući. Nije imao trening danas, tako da Bella nije znala gdje je.

Bella je nabrzinu uletjela pod tuš, a kasnije spremila stvari za teretanu. Svezala je kosu i nabacila torbu na rame.

Baš kada je Bella otvorila vrata, ispred je ugledala Manuela koji je htio uraditi istu stvar. Bella ga je odmjerila i samo prošla pored njega.

"Bella." Uhvatio ju je za ruku, ali se ona samo otrgnula i nastavila svojim putem.

Manuel je stegnuo vilicu i bijesno lupio šakama u vrata nakon što je Bella otišla.

Annabella je u teretani udarala samo vreće kako bi izbacila svu ljutnju i bijes iz sebe.
Kada je krenula kući, vidjela je 10 propuštenih poziva od Manuela. Ona je čula sve te pozive, ali se nije htjela javiti iako je znala ko zove.
Na putu do kuće je imala još 5 propuštenih poziva i 3 poruke.

"Ne budi dosadan." Prevrnula je očima ostavljajući mobitel u džep dukserice.

MANUEL P.O.V.

"Neće da se javi. Bože, kako je tvrdoglava." Manuel je prevrtao mobitel po rukama i hodao gore-dolje. Bio je ljut i zabrinut. Nije želio da se Belli išta desi. Baš tada je Bella ušla u kuću, te se Manuel iste sekunde okrenuo.

ANNABELLA P.O.V.

Manuel ju je gledao neko vrijeme, kao i ona njega, ali je skrenula pogled.

"Annabella."
Bella ga je ignorisala i krenula prema svojoj sobi. "Annabella Peter Neuer!" Nešto glasnije ju je dozvao, ali bez efekta.

Kao odgovor, dobio je zatvaranje vrata.
Nije ni Belli lako. Čim je ušla u sobu, zasuzile su joj oči. Ne voli kad se svađa s Manuelom. Njihove svađe su se rijetko dešavale. No, ako se dese, budu žestoke. Presvukla se u trenerku, a onda otišla u kuhinju po pahuljice. Sjela je za šank i jela svoje pahuljice. Manuel je sjeo preko puta nje. Podigla je obrvu odmjerivši ga.

"Izvoli?"

"Možemo li porazgovarati?"

"Pa razgovaramo."

"Bella, molim te. Bez tog stava."

"Kakvog?"

"Bahatog."

"Ja sam takva. Ako ti se ne sviđa, šta ću ti ja." Slegnula je ramenima nastavljajući jesti pahuljice.

"Slušaj, pogriješio sam."

"Manuel Neuer je priznao ličnu grešku. Ima da padaju kiša i snijeg, da sija sunce i bude duga. Sve u isto vrijeme."

"Sekice, bez sarkazma."

"Dragi brate, pomiri se s tim."

"Prenaglio sam i žao mi je. Nisu željeli ništa s tobom kao ni ti s njima. Trebao sam biti bolji."