Lagao je, grade

Lagao je, grade [2]

Ljeto je uveliko počelo. Svi su otišli na odmore na udaljene tropske destinacije. Valovi, sunčane obale i još mnogo toga.

Sada je topli juli. Bella sa Aleksandrom planira neki ljetni odmor. Bez momaka i stresa. Pomirila se s Manuelom par dana nakon one scene na parkingu.

"I jesi razmislila gdje ćemo?" Pitala je Aleksandra listajući kozmetički časopis.

Nakon teretane su svratile na kafu.

"Možemo u Malibu u Kaliforniju. Čula sam da je tamo predivno."

"Može. Onda idemo u Kaliforniju." Osmijehnula se Aleksandra potvrdivši.

"Odlično. Putovanje samo za nas."

"Baš to."

"A onda možemo svratiti u Pariz."

"Pariz? Zašto Pariz?" Upita Aleksandra začuđeno.

"Zato što je to divan grad i želim ga ponovo posjetiti. Manuel me jednom tamo odveo. U Diznilend."

"Kako ti je bilo?"

"Vrh. Znaš koji doživljaj. Bila sam kao malo dijete."

"Duša draga."

Nasmijale su se.

U tom kafiću je bio i veliki TV koji je uglavnom prenosio sport, a ponekad bi se tu našla i muzika. No tada, u tom trenutku, je bio neki prilog u vezi nogometa.

Bella se iznenadila kada je na ekranu vidjela Draxlera.

"Poznati njemački sportista, Julian Draxler, potpisao je danas višemilionski ugovor sa francuskim nogometnim klubom Paris Saint-Germainom. Kako smo uspjeli saznati, mladi nogometaš je već danas otputovao u glavni grad Francuske i narednih pet sezona će nositi dres pomenutog kluba. Julianu Draxleru želimo puno sreće u jednom od najboljih svjetskih klubova."

Tada je prikazalo Draxlerovu press-konferenciju i slikanje sa predsjednikom PSG-a.

23. Nosi broj 23.

To se već memorisalo u Annabellino pamćenje.

"Aleks, isti je. I nakon toliko vremena, isti je." Tiho reče Bella.

"U pravu si."

Bella se nakon one scene između Draxlera i Manuela, nije čula sa Draxlerom. Niti ga je srela, niti čula..ni preko poruke, ni preko društvenih mreža.

Zamrlo je sve...

DRAXLER/BELLA P.O.V.

Da li je sve zamrlo ili se oni samo uvjeravaju da je tako?

DRAXLER P.O.V.

"Tebra, kako ti je tamo?" Upita Meyer.

"Super. Jedva čekam da počnem trenirati i igrati utakmice."

"Baš mi je drago. Sretan sam zbog tebe."

"Hvala, brate."

"Sretno i čujemo se."

"Ajde."

Poklopio je i pogledao zagledao se u daljinu, gdje se mogao vidjeti Ajfelov toranj. Sjedio je na balkonu svog novog doma.

I dalje misli na Annabellu, ali ju ne zove. Nije uporan kao što je rekao da će biti.

"Ali ne odustajem. Neću. Ne smijem."

"Ako ju sretneš, zaustavi je. Priznaj joj svoja osjećanja k'o čovjek. Ne budi kukavica. Neka ovaj put uspije. Neka ovaj put sve bude kako treba."