Lagao je, grade

12

"Profesore." Zaustavila je profesora koji ju je poslao na stadion i zbog kojeg je "upoznala" Juliana Draxlera.

"Izvoli, Annabella."

"Praksa je prošla super. Mentor želi da odradim pripravnički par mjeseci."

"To je super."

"A možda se nakon toga i zaposlim u njemačkoj repki kao dio medicinskog osoblja."

"Još bolje. Sretno."

"Hvala."

"Vidiš, ipak se isplatilo što sam te poslao tamo."

"O da, definitivno jeste." Kiselo se nasmiješila.

"Znači, svaki dan ćeš ići na stadion?"

"Ne baš svaki, ali može se zasad tako reći."

"Baš mi je drago što im se dopao tvoj rad. Znači da ovdje dobro obučavamo studente."

"To je istina."

"Ti si tek treći student koji je dobio ponudu za posao u našoj nogometnoj reprezentaciji."

"Ozbiljno?"

"Da. Ta dva studenta više ne rade tamo, nego su sad u nekim klubovima, ne sjećam se baš tačno koji su klubovi u pitanju."

"Koliko su tamo radili?"

"Poprilično dugo. Nekih 6-7 godina."

"Auff, brate." Bella je bila iznenađena. Profesor se samo nasmijao.

"Idi ti sad na predavanja."

"Idem. Doviđenja."

"Doviđenja."

Bella je hodala ka učionici i ponovo počela razmišljati o svom "poslu".

"Kakva sam, bit ću pripravnik 3 mjeseca i onda će me šutnuti nogom koliko ću biti smotana i neprofesionalna."

"Taj ti se Draxler baš uvukao u glavu. Utiče na tvoj mozak." Reče glas.

"Nije istina." Namrštila se. "On nije ništa drugo do arogantni i nafurani lik."

"A ti ništa drugo do neprofesionalna balavica." Glas je ponavljao Julianove riječi.

"Sad si i ti na njegovoj strani?" Stala je na sred hodnika šireći ruke.

Tada je ispred sebe ugledala spremačicu koja ju je gledala kao nekakvog luđaka.

"Pričam sama sa sobom, gospođo." Podigla je obrvu, na šta je spremačica samo odmahnula glavom i otišla niz hodnik. "Sad će ljudi pomisliti da sam i luda."

"Pa zar nisi?"

"Šuti. Gori si od Draxlera." Udarila je nogom od pod i ušla u učionicu.

Prevrnula je očima i sjela na svoje mjesto. Bolje da nije ni ušla. Smarala se svo vrijeme, a oči su se same zatvarale.

"Gospođice Neuer!" Čula je povišen ton svoje drage profesorice.

"Šta?"

"Ne spavajte."

"Aha." Klimnula je glavom i ponovo spustila glavu na torbu.

"Neki su zaista neodgojeni i neodgovorni." Tiho je rekla profesorica. No, Bella je čula njene riječi. Odmah je podigla glavu i ustala.

"Slušajte gospođo Hoffmann."

"Šta to?" Skinula je naočale.

"Možete mi reći da sam neodgovorna, peglati me zbog ocjena i slično, ali ne možete mi reći da sam neodgojena."