Lagao je, grade

22

-Prije samog početka, želim da se zahvalim na 12K pregleda i 1,7K glasova. 🤗 Najj ste. 😍❤️I nisam mogla čekati duže da objavim novi dio.  I da, kao što sam rekla, kraj priče je uskoro. Očekujte još malo drame. 😜

Danas je taj dan. Bella konačno ide kući. Aleksandra joj je pomogla da se obuče, te da počešlja kosu, jer je još uvijek osjećala blagu bol u rukama.
Izraz lica joj se nije promijenio. Idalje je prazan. Pun bola, tuge i krivice.

"Eto, draga, gotovo." Osmijehnula se Aleksandra kada je počešljala Bellinu kosu.

"Hvala." Bella se slabašno osmijehnula i ustala.

"Draga, ne tuguj." Aleksandra je spustila ruku na njeno rame.

"Drugačije ne mogu, Aleks. Osjećam grižnju savjesti. Kriva sam za stanje u kojem se James nalazi."

"Ne govori tako."

"Neću se smiriti, dok Jamesa ne vidim budnog." Bella se na peti okrenula i izašla iz sobe.

Pokupila je otpusno pismo i krenula na urgentni odjel. Može kod Jamesa, jer je vrijeme posjeta.

Baš kad se zaputila niz hodnik prema Jamesovoj sobi, njegova mama je upravo izlazila.

"Kako ste, Maria?" Bella ju je zagrlila.

"Ne baš najbolje, draga. Ti?"

"Isto. Samo eto, danas idem kući."

"To je lijepo."

"Pa, onako." Bella je slegnula ramenima.

"Uđi." Maria se pomaknula u stranu, kako bi Bella ušla u sobu.

"Hvala."

Maria joj je samo uputila osmijeh.

Bella je drhtavim rukama zatvorila vrata za sobom.

"James", duboko je uzdahnula, "danas idem kući. Nažalost, bez tebe. Iskočila sam iz auta, ostavivši te iza. Sada opet, idem kući, a ti ostaješ ovdje."

Suze su se već formirale u njenim očima.

"James, nemaš pojma koliko mi je žao." Brzo je prišla njegovom krevetu i kleknula pored držeći ga za ruku. "Žao mi je što sam ti priredila sve ovo. Žao mi je. Nadam se da ćeš mi jednog dana moći oprostiti."

"B..."

Čula je kako izlazi iz njegovih usta. Začuđeno ga je pogledala, a onda je osjetila blagi stisak ruke.

"Be..."

"O moj Bože." Osmijehnula se. "James." Tiho je izgovorila njegovo ime i pomilovala ga po čelu.

"Be..bo."

Nije se budio, ali je slabašno govorio. Nakon toga, stisak njegove ruke je popustio i sve je bilo, kao i prije Bellinog ulaska ovdje.

Ustala je i izašla vani.

"Gospođo, James je progovorio. Zovnuo me."

"Ozbiljno? To je čudo!"

"Ali se opet vratio na staro."

"Reći ću doktorima, a ti idi kući. Odmaraj se. Treba ti odmor."

"Doviđenja."

Još jednom su se zagrlile.

"Doviđenja."

Bella je s Aleksandrom, teškim koracima izašla iz bolnice, osvrćući se par puta iza sebe. Nije se mogla pomiriti s činjenicom da je James u komi i da ga opet ostavlja.