Lagao je, grade

42

-nakon čitanja ovog dijela odgovorite na par važnih pitanja ...🔽

...

"Ovo ljeto ću vjerovatno postati novi igrač PSG-a."

"Zašto bih se trebala ljutiti?" Nasmijala se. "To je super. Igrat ćeš u većem klubom i bit ćeš više primijećen. Mnogo mi je drago zbog tebe."

"Ozbiljno?"

"Pa naravno. Ne dobijaju se takve ponude svaki dan."

"To si upravu. Ali, naša veza.."

"Šta s njom?"

"Ne mislim prekidati, ali sada će nas dijeliti država, a ne grad."

"Totalno te razumijem." Bella je klimnula glavom. Bilo mu je drago što ga razumije. "A ako se potrudimo, veza će opstati. Nebitno, hoćeš li ti biti u Francuskoj, Njemačkoj ili na kraju svijeta. Važno je da si u mom srcu. I tako će zauvijek ostati."

Draxlera je ubijala u pojam svaka njena riječ, a i pogled također.

"Prije dvije godine sam imala divnu vezu, koja je grozno okončana. Slijepo sam vjerovala, a ta osoba mi je zabola nož u leđa."

"Znam.." Tiho je rekao.

"Kako?"

"Meyer mi je rekao. I da, ne znam ime tog lika."

"Okej. Imam i ja tebi nešto važno za reći tj. imam nešto za dodati."

"Izvoli."

"Prvi put nakon tog momka nekom vjerujem. Zato ti budi iskren sa mnom. Šta god, kako god bilo, ne laži me, Juliane."

Draxler je samo klimnuo glavom. Ostao je bez teksta.

"Izvolite." Konobar je spustio njihove narudžbe na stol. "Uživajte."

Draxlera su te misli morile čitavu noć.

(...)

"Kakvi su ti planovi za sutra?" Pitala ga je Bella. Ponovo je bio izgubljen i zbunjen.

"Ne znam. Trening i kući. Zašto?"

"Aha. Ako želiš, ajmo na klizanje sutra."

"Gdje?"

"U centar grada. Znaš kako je predivno. Jučer sam prošla pored i na prvi pogled mi se svidjelo."

"Pa može. Ali nisam neki ekspert u klizanju samo da znaš."

"Nema veze. Drži se ograde."

"I tako ću pasti." Požalio se.

"Šta fali? Ljudi će uživati. Biće vrh." Nasmijala se Bella.

"Aa daaajj, Bellaaa.." Napravio je raspekmeženu facu.

"Ajde, ne budi beba."

"Ali ja jesam beba. I to tvoja beba." Prebacio je svoju ruku preko njenog ramena.

"Jesi. Ne dam te nikome. Za života dva."

"Koliko mi je žao te djevojke." Progovorio je glasić. "Plakat ću. Kakav ja posao imam? Biti savjest Juliana Draxlera."

"Jooj, šuti." Pomislio je i prevrnuo očima. Savjest se uvijek javi u pogrešnom trenutku.

"Želim ti sreću u PSG-u."

"Hvala, ali još ništa nije sigurno. Sve su to neka nagađanja."

"Ma doći će sve na svoje. Imat ćeš još bolju budućnost tamo."