Lagao je, grade

21

*mrgud slatki 😄🤗*

-Malo drame hehe 😜 btw: prvi dio ove priče je prešao 400 pregleda 🤣😍 

*dva pitanja na kraju nastavka* ⬇️

Bella je idalje šutila. Nije znala šta da kaže. Srce joj je ubrzalo tempo kucanja. Draxler joj je na neki način spasio život.

"Možete malo izaći, molim vas?" Tiho je pitala Bella.

"Naravno, sekice." Manuel je klimnuo glavom.

Aleksandra je krenula za njim, kao i Kimmich i Thomas. I Draxler je također krenuo za njima.

"Ne ti."

Draxler je zatvorio vrata. Između njih je vladala tišina.

"Došla je tvoja prošlost." Draxler je naglasio zadnju riječ.

"Molim te.."

"Jesi okej?" Pitao je.

"Da."

"Upravo sam se sjetila onog dana kada si me pitao koja si krvna grupa."

"Da, i meni je to naumpalo jučer."

"Koliko si dao?"

"Nije bitno, Bella. Bitno je da ste ti i James dobro."

"Draxler, reci mi."

"Tri."

"Jesi dobro? Nije ti se vratilo u glavi?"

"Ne." Odmahnuo je glavom.

"Hvala. Ajde, sjedi. Ne grizem." Bella se pomaknula, te je Draxler lagano prišao njenom krevetu i sjeo pored nje.

"Vidite i vi stolicu, zar ne?"

"Nema na čemu. Učinio sam što sam morao, što sam trebao, jer sam dijelom odgovoran."

"Pokušat ćemo zaboraviti to, uredu?"

"Uredu. Žao mi je zbog onog pisma. Jednostavno, toliko toga mi leži na duši da sam se morao nekako izraziti."

"Bilo kako bilo, James je raskinuo sa mnom zbog toga što je vidio i što je shvatio kako stoje neke stvari."

"Žao mi je."

"Ne pravi se da ti je žao. Ti si djelimično kriv za ovo. Izgubila sam osobu koju sam voljela."

"Hej, još uvijek imaš mene." Spustio je svoju ruku na njenu i uputio joj divan osmijeh.

"Ne znam šta da mislim, Draxler. Još uvijek sam potresena svime što se desilo do sada. Zato idi i budi sretan. Traži sreću. Hvala ti i cijenim tvoju pomoć i požrtvovanost. Ne znam da li ću ti ikada oprostiti ili zaboraviti. Ali, nema nade za nas."

"Bella, uvijek ima nade." Spustio je ruku na njen obraz, a onda je Bella stavila svoju preko njegove i držala ju par sekundi.

"Ali ne i za nas." Skinula je njegovu ruku sa svog obraza.

Draxler je ustao i bez riječi izašao vani.
Bella je gledala za njim želeći da zaplače iz sveg glasa. Počela je jecati.

DRAXLER P.O.V.

Na izlasku iz sobe, uspio je čuti njene jecaje. Želio se vratiti, zagrliti ju najjače što može i plakati na njenom ramenu kao malo dijete.

Ali..

"Ona odustaje. Trebao bih i ja." Pomislio je.

"Kuda ideš?" Pitao ga je Thomas.

"Kući." Draxler je odgovorio namršteno. "Poželite Belli brz oporavak. Vidimo se."